U subotu, 10. veljače zauvijek se preselio u vječnost Josip (Joza) Ivanković zvani Jakobanac.
Rodio se u Čađavici 24.01.1949. i prvi zvuke slavonske glazbe čuo je od lokalnih ciganskih bendova iz Donjih Bazija koji su dolazili u Čađavicu čestitati imendane svirkom do kasno u noć svim Ivanima, Josipima i Stjepanima (najčešća imena). Kao dječak bi je jako svojeglav, puštao dugu kosu kao Beatlesi, gledao sve filmove koje je slatinsko putujuće kino prikazivalo po selima.
U Zagreb je otišao i 1964., a poezijom i glazbom počeo se baviti ranih 1970-tih kao autor humorističnih šansona. Kaže da nikada nije čitao prozu, ali poeziju je jako volio i napisao preko 600 pjesama, od kojih je oko 300 uglazbljeno. Ima neobjavljenih 10 zbirki poezije (o smrti, vinu i dr. Za sebe kaže da je „sprdač“ , tj. da se sa svime voli šegačiti. Ove podatke i još mnogo toga o njemu čuo sam iz njegovih usta u objavljenom intervju u podcastu Audijalog 30.09.2022. – poveznica:
Značajniju karijeru u popularnoj glazbi 1978. godine suradnjom s grupom Prva ljubav, prvim teen sastavom na prostoru bivše države. Bio je velik fan Dinama, pa je za njihove navijače napravio i danas popularnu (prvu) Dinamovu himnu Plavi, plavi – poveznica:
Surađivao je i s Parnim Valjkom, Dadom Topićem i drugim poznatim pop-rock izvođačima. Nije mogao prihvatiti da slavonska narodna glazba nema veću popularnost pa je stvorio prototip slavonske tamburaške pjesme sa najpoznatijim hrvatskim tamburaškim sastavom Zlatni dukati. Joza je idejni pokretač i osnivač, autor, aranžer i producent Zlatnih dukata od utemeljenja 1982. do razlaza 1996. godine. U tom je razdoblju napisao neke od najpoznatijih pjesama tamburaške glazbe: Tena, Ja sam gazda Joza, Joj, Anice, Nek zvone tambure, Zbog tebe, Ej, Cigane, U mom selu širok šor, Listaj, lipo stara, Pokraj Karašice, Mariška, Ej, riđane, Vukovar, Vukovar, i još stotine drugih. Većina albuma grupe Zlatni dukati postigla je zlatnu ili platinastu nakladu. Aranžer je i producent najpoznatijeg Škorinog albuma i pjesme iz 1992. Ne dirajte mi ravnicu. Kao veliki domoljub predvidio je rat na prostoru bivše Juge, pa je bio autor prekrasnih domoljubnih albuma Hrvatska pjesmarica (prodan u 150.000 primjeraka, 1989), Hrvatska domovina, 1990, U meni Hrvatska, 1991. godine.
Za sebe kaže da je bio klasični rakijaš (dok je bio u snazi znao je u jednoj rundi naručivati za sebe rakiju, gemišt i pivo). Jedan kontraverzan čovjek, prava slavonska duša, pomalo prznica, čovjek koji je znao tko je i koji je beskrajno volio svoj Slavoniju i Baranju.
Upoznao sam ga prije 7-8 godina u slatinskom muzeju i zamolio ga za zajedničku fotografiju kako bi malo njegove kreativnosti i ludosti prešlo na mene. Naš poznati Slatinčanin Dragan Bačmaga napravio je ovu fotku na koju sam ponosan. (V. Jelenčić)
Klikom na reklame pomažete kvalitetnijem radu Domovina neta. Hvala!
⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩
