Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.
Sjedeći u amfiteatru i crtajući grbove raznih zemalja, dok sam "slušao" predavanje na fakultetu koje je je bilo pomalo dosadno, naišao ja na onaj...Hrvatski. Pogledao samo malo oko sebe i vidim da je većina studenata u nekom svom svijetu kao i ja. Pa tako i ja lagao okrenuo bilježnicu i počeo detaljno crtati Hrvatski grb.
Kako je moj crtež počeo dobivati neki oblik tako sam i ja počeo razmišljati malo. Prvo što mi je palo na pamet bio je rat, a to me nekako odmah podsjetilo na naše generale Markača i Gotovinu.
Zapravo to se u zadnje vrijeme podosta vrti po mojoj glavi.
Malo sam zastao i podigao glavu, ali još uvijek nagnut nad stol tako da sve što sam vidio oko sebe su glave i glave mojih kolega. Vidim profesor i dalje samo priča a ploča prazna pa ja nastavim crtati. Što li se sada vrti po glavama mojih kolega, jesam li ja drugačiji, što bi mi oni rekli da im kažem o čemu razmišljam? Pa to su sve mladi i zreli mozgovi kako nam stariji često kažu, sigurno je barem većina njih u nekoj raspravi sa samim sobom. Došla je pauza na predavanju i prilika za malo istegnut noge.
Hodao sam po fakultetu s mislima još duboko u svojoj raspravi. Zapitao sam se što ja mogu učiniti da pomognem generalima, jel mogu išta. Po fakultetu i ispred njega se kretalo na stotine studenata, u kampusu i tisuće. Dali se mi možemo nekako organizirat, možemo sigurno. Vidim da se uspješno organiziraju kartaški, nogometni i drugi turniri zašto ne bi i ovo. Poznam više studenata koji su u nekim studentskim udrugama, naš glas se može čut. Onda vidim na zidu ispred sebe veliki plakat "brucošijada". Pa zapravo sve što sam vidio po fakultetu i ispred njega su plakati i reklame za zabave, partije turnire i poduke naravno.
Kad sam već stajao sam, malo sam poslušao o čemu studenti oko mene pričaju. Pijanka, menza, matematika, haljina, nogomet, kladionica, gemišt itd... Nitko u grupici od 50-tak studenata koji su ispred fakulteta u to trenutku bili nije ni jednom riječju spomenuo našu državu, ni ništa vezano za nju. Kraj je pauze pa sam se vratio na predavanje, nastvio crtkarat i dalje zamišljen. Pa ne sjećam se da sam u svoje 3 godine studija ikada vidio ili čuo za ikakav skup ili događaj vezan za našu državu a da nije gledanje utakmice u kafiću.
Par puta sam među kolegama započeo temu o Domovinskom ratu, našoj vlasti i predsjedniku. Rijetko tko je bio zainteresiran za tu temu više od dvije rečenice. Nažalost jedini s kojima sam mogao pričati su nekakvi "europejci" koji su mi tvrdili da sve treba zaboraviti i da je najvažnije da postanemo kao i dio europe. Koliko današnjih studenata zna događaje iz sedamdesetih?
Možda to sada nije moderno nije "in". Onda nisam ni ja. Više puta sam od studenata čuo: "Ma briga me za politiku taj rat i išta meni je dobro". Jesu li oni glupi i zatucani pa ne shvaćaju što su rekli ili ja preuveličavam. Nakon prvih par pokušaja da objasnim šta oni govore odustao sam jer sam shvatio da se počnu zezat i pričat o tom kao o nečem nestvarnom. Zar samo mene boli kad vidim ime Škabrnja, Vukovar, Knin itd. Dovoljno mi je čuti u vremenskoj prognozi Plitvice i već me trnci prođu. A svi ovi oko mene, ili velika većina njih to uopće ne doživljava. Što bi se dogodilo da za kojih desetak godina ponovo dođemo u stuaciju da se moramo puškama boriti za svoje? U ovo vrijeme kada bi naše verbalno oružje trebalo pucati kao ludo, sve što čujem je tišina i poneki pucanj u daljini. Zar nikoga ne briga kakva će biti presuda našim generalima, ja imam onaj neugodan osjećaj u utrobi kad se sjetim njihove situacije. A nikoga od tih studenata nije briga za ljude koji su im dali ovu slobodu koju bacaju u vjetar.
Zamislite svoje očeve u poziciji da o njihovim životima odlučuju isti ljudi koji su zatvorili oči za pokolje na stotine tisuća Hrvata, a nama traže i najmanju grešku. Moraju izjednačiti nas s agresorima i kokošarima. S narodom koji ništa u povijesti nije postigao osim pokolje na nedužnima i nemoćnima.
Što se dogodilo sa Hrvatskim studentima. Osim što previše njih samo želi otići u svijet raditi, za što ih ne mogu kriviti, onaj ostatak ne pokazuje namjeru održavanja hrvatske Hrvatske.
Trenutno je najvažnija zabava i novac.
Kad malo ostare to će vjerojatno biti samo novac. Kako pokrenuti oluju mozgova? Koliko njih bi diglo glas za Hrvatsku i suprostavilo se bilo kome?
Boje se izmišljenih autoriteta postavljenih na pozicije u vladi, s ciljem da politiku učine točno onakvom kakva je danas. Naizgled nedostižnom, a zapravo samo velikim zatvorenim krugom pohlepnika koji svako četiri godine mijenjaju strane. Dragi moji kolege studenti, ako itko od njih ovo zapravo čuje. Kada takve počnete napadati svojim znanjem i svojim idejama i svojom poštenom i dobrom voljom, ruše se kao domino kocke. Što meni predstavlja itko od njih? Ništa, samo jednog pohlepnika koji je novcem i uslugama došao na svoju poziciju u vladi, a ni najmanje ne mari za Hrvatsku i Hrvatske građane. Ne možemo očekivati od starijih ljudi već pomalo umornih od života da učine neku veliku promjenu. Studenti Hrvatske se moraju probuditi jer inače, bojim se da nećemo imati velike koristi od našeg znanja.
Završio sam svoj crtež grba, a cijeli uzrujan od govora kojeg sam upravo održao u svojoj glavi. Vidim da su svi i dalje mrtvi hladni, najradije bi izašao na hodnik i zaderao se iz sveg glasa: "Pa što svi vi čekate, da bude prekasno?".
Toliko bih toga mogao reći samo ja, jedan nebitan student u masi, što bi tek mogli svi skupa, kad bi se probudili.(anonimni student)
