četvrtak, 6. kolovoza 2026.

Svog puta od prve crte bojišta pa do Knina prisjetio se Mirko Horvatin: “Za mene je Oluja završila tek kada sam razvio hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi”

Domovina net: Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com

Mirko Horvatin (66) ljudina je, veliki domoljub i heroj, ali prije svega čovjek velikog srca koji se nikada nije hvalio svojim ratnim uspjesima i herojstvom. Umirovljeni je ratni zapovjednik i general specijalne policije, rođeni Slavonac iz Duge Međe pokraj Zdenaca, gdje i danas živi. Prošao je gotovo sva hrvatska bojišta – od Vukovara, slavonskog ratišta, Osijeka i okolice do akcija „Pakrac“, „Trokut“, „Poskok“, „Maslenica“, „Medački džep“ i brojnih drugih, zaključno s vojno-redarstvenom operacijom „Oluja“.

Posebno ističe kako su uz njega kroz Domovinski rat prošla i njegova petorica braće, Nebojša, Josip, Branko, Tihomir i Velimir, koji su također sudjelovali na brojnim bojištima, sve do završnih oslobodilačkih operacija u „Oluji“.

General Horvatin svoj je ulazak u Domovinski rat obilježio na poseban način. Bio je pripadnik prve policijske postrojbe osiguranja koja je na kape stavila hrvatski grb te osiguravala prvo podizanje hrvatske zastave na zgradi Hrvatskoga sabora na Markovu trgu.

Prisjećajući se ratnih dana, uz brojne borbene akcije posebno izdvaja dvije obiteljske priče koje ga i danas duboko diraju.

– Godine 1991. morali smo se prisilno povući iz Lovinca i Svetog Roka jer pomoć nije stizala. Imao sam službeni automobilski telefon kojim sam nazvao obitelj. Suprugu i kćer uspio sam uvjeriti da je sve u redu, no kada se javio sin Marko, koji je tada imao samo sedam godina, na kraju razgovora rekao mi je: „Tata, zašto si tužan?“ Njega nisam uspio prevariti i tada mi je bilo neizrecivo teško – prisjeća se Horvatin.

Druga uspomena vodi ga na Badnjak 1994. godine.

– Bio je Badnjak, prijepodne, negdje u utrobi Velebita. Zamolio sam kolegu da me nakratko zamijeni kako bih nazvao obitelj. Uspio sam doći do telefona i čuti svoje najmilije. Bili su to trenuci puni emocija i suza. Djeca su me pitala hoću li biti kod kuće za Božić i tada me posebno stisnulo. Znao sam da je to gotovo nemoguće, ali odlučio sam pokušati – priča Horvatin.

Kontaktirao je kolegu koji ga je mogao zamijeniti na položaju i zamolio ga da ostane u smjeni do jutra.

– U rano poslijepodne spustio sam se s Velebita, sjeo u automobil i krenuo prema Zlatar Bistrici, gdje je živjela moja obitelj. Negdje u Gorskom kotaru uz cestu sam odsjekao mali bor, stavio ga u automobil i nastavio put. Nakon više od tri sata vožnje stigao sam kući. Nitko nije znao da dolazim. Pozvonio sam, vrata su se otvorila, a supruga i djeca ugledali su me s borom u ruci. Zagrlili smo se i svi zajedno zaplakali. Potom smo okitili bor i zajedno dočekali Božić. Ujutro sam rano ustao, djeca su još spavala. Poljubio sam ih, oprostio se sa suprugom i vratio se na položaj na Velebit. I danas, kada se toga sjetim, teško mi je, ali ponosan sam i sretan što sam i danas uz svoju obitelj – kaže Horvatin.

Jedna posebna priča veže ga i uz kninsku tvrđavu. Naime, u srpnju 1991. godine, kada je prvi put stigao u Lovinac, pronašao je malu hrvatsku zastavu koju je čuvao u svojoj sobi, a kasnije ju je, tijekom ratnih djelovanja, nosio smotanu u borbenom prsluku.

– Ta je zastava bila sa mnom tijekom cijelog Domovinskog rata. Često sam govorio da će za mene rat završiti onoga dana kada je raširim na kninskoj tvrđavi. Tako je na kraju i bilo. Kao član Stožera specijalne policije u Gračacu dobio sam zadaću dočekati ministra Ivana Jarnjaka, koji je donosio ploče za hrvatske policijske postaje na oslobođenom području. Kolega i ja bili smo mu pratnja i osiguranje. Tako sam s njim ušao u Knin, ondje dočekao predsjednika Franju Tuđmana i 6. kolovoza na kninskoj tvrđavi raširio svoju zastavu te se fotografirao za uspomenu. Ispalo je da smo kolega i ja bili prvi pripadnici specijalne policije koji su nakon okupacije ušli u Knin i popeli se na tvrđavu – prisjeća se Horvatin.

Dodaje kako su nakon njega i njegova braća, četvorica kao policajci, a jedan kao pripadnik Hrvatske vojske, također s pobjedničkom „Olujom“ ušli u Knin.

Mirko Horvatin simbol je hrvatske borbe za slobodu, čovjek čije će ime i djela ostati trajno upisana u povijest Domovinskog rata. (icv.hr, vg; ustupljena fotografija)
Trgovina Megamont na adresi Ulica bana Jelačića 2 Slatina ima sve, ''od igle do lokomotive''! Što to trgovina Megamont Slatina nudi pogledajte na MEGAMONT.