Pomažu vatrogasci
Zbog izuzetno visokih temperatura i suše problem je ove godine još izraženiji pa se cisterna s vodom Javne vatrogasne postrojbe Slatina u tim selima ponedjeljkom i četvrtkom nestrpljivo iščekuje. Klimatski su poremećaji drastično smanjili zalihe pitke vode u zdencima naselja pod Papukom pa je Grad Slatina već u svibnju organizirao odvoženje pitke vode.
Rozika Hegedušić u Ivanbrijegu živi sama. Dopremljenu vodu iz bačvi pokraj ceste kantama prenosi u druge bačve, u hladovini, da se voda manje ugrije. Josip Lokner živi u Slatini, a zatekli smo ga u Ivanbrijegu, gdje je posjetio ostarjelu majku i bolesnu sestru.
– Bunari preko ljeta presuše i ova voda je spas i za nas, i za stoku. To je problem već dvadeset godina. Kad bismo dobili vodovod, mislim da bi se ta investicija isplatila jer bi se priključilo najmanje 16 ili 17 kućanstava. Možda je to premalo za izgradnju vodovoda, ali suša je svake godine sve veća, a dopremanje vode nije besplatno - kaže on.
Svojevremeno je Josip držao ovce, krave i svinje na obiteljskom imanju u Ivanbrijegu. Tu je bunar dubok 21 metar, ali sada ima vode možda tek nešto više od metra.
Josip Nikl vodu koju mu dopremi cisterna pretoči u svoj bunar i pažljivo je troši da ima do sljedeće dopreme.
– Nama voda treba za kupaonicu, za pranje rublja i za piće, a za ovce svaki drugi dan traktorom dovezem 200 litara vode iz bunara - kaže Nikl.
Stočari u problemu
Smatra da je za izgradnju vodovoda glavni problem premali broj od samo 34 stanovnika. U selu je mnogo vikendaša, većinu kojih čine ljudi koji su možda potekli iz Ivanbrijega, ali žive u Slatini ili drugim mjestima.
Prema riječima predsjednice Vijeća Mjesnog odbora Ivanbrijeg Tine Jeđud, mještani i nositelji OPG-ova koji se bave stočarstvom katastrofalnu situaciju s vodom spašavaju dopremanjem vode traktorima iz izvora koji se nalaze oko sela i to im je pomoć dok ne dođe cisterna iz Slatine. Budući da izvori godinama nisu čišćeni, voda se koristi za napajanje stoke, za sanitarne potrebe ili za punjenje spremnika uz strojeve za pranje rublja. Pitku vodu u svojim bunarima čuvaju da im što dulje traje.
– Mislim da su za Ivanbrijeg definitivno rješenje sredstva EU-a, jer za mjeru 712 ispunjavamo sve uvjete i Ivanbrijeg tu mora proći - kaže predsjednica Jeđud i pouzdaje se u Gradsku razvojnu agenciju Slatine GRAS.
Obitelj Jeđud jedna je od rijetkih mladih obitelji koja je između sela i grada izabrala Ivanbrijeg za svoj stalni boravak. Posebno su zadovoljni što im dva sinčića rastu bezbrižno igrajući se i uživajući u prirodi, jer tako su i njihovi roditelji odrastali.
– A to što nema vode – snalazite se, dovozite, kupujte i nadajte se da će problem što prije biti riješen - kaže Tina.
– U selu žive bakice koje hodaju na štakama, koje imaju umjetne kukove, bolesna koljena, i one trebaju ići k liječniku na kontrole. One su svjesne svoga tijela, znoja, vanjske temperature i trebale bi se osvježiti. Gotovo sva dvorišta su strma, a one trebaju sići do ceste, uzeti kantu vode i donijeti je u kuću da se mogu okupati. Doista su osnovni uvjeti u pitanju - sagledala je problem i predsjednica Vijeća MO Ivanbrijeg.(Petar Žarković-Glas Slavonije)
VISINSKA RAZLIKA
“U Ivanbrijegu je zbog visinske razlike problem najveći. Postoje određene mogućnosti da se problem riješi, ali one zahtijevaju vrijeme, novac i stručnjake. Ekonomska računica kaže da je teško do malog broja obitelji dopremiti vodovod i kanalizaciju. To je aktualni, naslijeđeni problem koji neće biti riješen tek tako. Još ćemo razgovarati o tome i o eventualnom korištenju sredstava europskih fondova. Na mnogo mjesta u Hrvatskoj trenutačna situacija s nedostatkom pitke vode rješava se na isti način kao u tri slatinska prigradska naselja”, rekao nam je gradonačelnik Slatine Denis Ostrošić.
Zamolba
Dragi čitatelji molimo Vas da ponekad kliknete na reklamu ispod članka.
Vas to neće koštati ništa, a nama će nešto značiti. Hvala unaprijed!
(Domovina net)
⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩
