No, najveće bogatstvo Crkvara su ljudi. Među njima je i Mijo Boljkovac (76), ili kako ga svi u selu zovu - Milan. Miju život nije mazio, radio je sve i svašta, teške poslove kako bi prehranio obitelj, a uz sve to sam je krenuo u ono što ga je zanimalo - zidanje krušnih peći. Kao samouk u četiri je mjesta sagradio 30-ak krušnih peći i upravo zahvaljujući njemu, u Crkvarima, selu od 60-ak kuća, gotovo svaka druga ima krušnu peć. A peći je počeo zidati 1965. godine.
Dan i pol gradnje
- Nakon osnovne škole krenuo sam učiti kovački zanat. Kod svog majstora sam se pokazao dobar i želio me zadržati, no otac je došao po mene jer je trebalo čuvati krave, nije mogao sam. Tako sam morao prekinuti zanat, a od majstora sam dobio čekić i kliješta koje i danas čuvam. Kada sam osnovao svoju obitelj, trebalo je dodatno nešto zaraditi da bih ju prehranio. Tako sam odlučio početi zidati krušne peći, prvo sebi u dvorištu. Ispalo je odlično pa sam onda, kako to ide, zidao kumovima, susjedima..., i tako je krenulo. Dobivao sam novac, ali sjećam se i da su mi u jednoj seoskoj obitelji za zidanje krušne peći dali vreću kukuruza – prisjeća se Mijo.
- Trebao mi je dan, dan i pol, za napraviti krušnu peć. Zidao sam je od prijesne cigle, a pod je morao biti od pečene cigle. Svod unutrašnjosti krušne peći zida se u kube (zaobljen, polukuglast, nap.a). Iznutra se sve obloži blatom pomiješanim s pljevom. Do pola tijela morao sam se zavući u peć i u ležećem položaju omazivati unutrašnjost. Gore, naravno, ide krov s crijepom. Crijep s vremenom obraste mahovinom, a na njoj je posađena čuvarkuća. Moje krušne peći veličine su 80 x 100 cm i u njima se mogu peći četiri velika kruha. Pravio sam krušne peći kod nas u Crkvarima, u Novoj i Staroj Jošavi i Orahovici. Još i danas me neki zovu, no zbog bolesti više ne mogu raditi – kaže majstor.
Mijo je sam u svom dvorištu napravio gospodarske zgrade, svinjce, kokošinjce, godinama je izrađivao metle, grablje, pleo korpe i izrađivao držalice za alatke.
Ljubitelj starina
Nakon odlaska u mirovinu počeo je skupljati starine.
- Odsvud sam dovlačio stare predmete, alatke i sve drugo što mi se činilo vrijedno uspomene. Danas sam bolestan, gotovo ništa ne vidim na jedno oko pa mi je dosta teško, ali još uvijek, kad nešto uočim, donesem u svoje dvorište i, ako Bog da da malo naiđem, želja mi je sve to obnoviti i dati za neki muzej, posebno ako to bude u našem kraju. Imam, recimo sječkaru, koja je služila za sjeći hranu za stoku, potom parenicu, koja je bila neizostavni dio kod pranja “veša”, drvenu “rifljaču” za veš koju sam ja napravio 1966. godine. Nađe su tu svega, vjetrenjača za vjetrenje hrane, grepli (drvena naprava s konjskim pogonom, nap.a.), skupljao sam kolovrate i tako... Sastavio sam i stari tkalački stan na kojem je, eto, do prošle godine, moja supruga još tkala. To su lijepe uspomene, sve to nekako vraća u stara vremena, ugodnija, kada nije bilo zavisti. Svi su pomagali svakome, bilo je lijepo i raditi i družiti se – zaključuje Mijo Boljkovac.
Recept majstorice kruha Anke
Mijina supruga Anka kaže da je nebrojeno kruhova zamijesila i ispekla, a peče ga i danas, što u krušnoj peći, što u “rerni”.
- To su bili posebni trenuci, jedva smo svi čekali da zamiriši. Ja kruh pravim kako su to radile moja mama i baka. Dakle, mora se ostaviti komadić kvasca od prošlog kruha, potom stavim “germe” i to se sve rastopi. Zatim stavim brašna i soli i onda to treba dobro izmijesiti. Kvasac se mora napraviti uvečer kako bi odstajao. Drugi dan, kada odstoji, mijesi se i potom se tijesto stavlja u simplice (košarica ispletena od slame, nap.a) da se digne. Za to vrijeme nalože se tzv. dvije vatre u peći, s dva naramka drva. Kada se stvori žega, onda se sve pomete omelom (krpa na drvenom štapu, nap.a.), i ogrebljicom (drvena alatka za izvlačenje žege, nap.a.). Stavi se malo brašna u peć, a ako brašno malo pocrni, onda još treba izmesti vlažnom omelicom. Ako je brašno žuto, stavlja se kruh u peć. Kruh se s obveznim okretanjem peče oko dva sata, a kada bude gotov, mora ga se “umiti” vodom da kora malo omekša – prenosi nam svoje znanje Anka Boljkovac.(V. Grgurić-Glas Slavonije)
Zamolba
Dragi čitatelji molimo Vas da ponekad kliknete na reklamu ispod članka.Vas to neće koštati ništa , a nama će nešto značiti. Hvala unaprijed!
(Domovina net)
⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩⇩
