Obitelj Yahya već gotovo 40 godina živi u Orahovici i njezini su članovi omiljeni u društvenoj zajednici. Njihova priča počela je sredinom 70-ih, kada je majka Fajza, Sudanka, danas, nažalost, pokojna, počela studirati u Hrvatskoj.
- Majka je počela studirati medicinu u Zagrebu, a 1977. godine, kada sam ja rođen, došli smo u Orahovicu. Ono klasično, išla je trbuhom za kruhom i tako smo stigli ovamo. Brat Hazim imao je samo tri godine. Došli smo samo nas troje, otac Adnan (Jordanac, nap. a.) i majka su se rastali. Dakle, ja sam u Hrvatskoj odrastao, hrvatski mi je materinski jezik i ne znam ni za jednu državu kao svoju osim ove. U početku nam nije bilo lako, mama se borila za nas dvojicu koliko je mogla, radila u smjenama – počinje priču Yaser Yahya (39).
Fajza je bila liječnica opće prakse i, kako pričaju njezini bivši pacijenti, jedna od najboljih u okolici, iznimno stručna, uvijek s puno strpljenja. Yaser je završio za strojobravara, no u borbi za goli život od početka radnog vijeka radi kao konobar. Radio je u gotovo svim orahovačkim kafićima, a danas je u poznatom klubu Blues. Oženjen je Hrvaticom, Orahovčankom Ivanom, i ima dvoje djece - Lorenu (11) i Eddyja (9), iznimno talentiranog mladog nogometaša.
Yasera svi Orahovčani znaju pod nadimkom Sir. Aktivan je u orahovačkim udrugama, redoviti je sudionik svih humanitarnih i svih drugih akcija za pomoć društvenoj zajednici. Oni koji ga ne poznaju, čude se kada on i brat progovore čistim hrvatskim jezikom, a oni samo s osmijehom kažu: “Pa mi smo Hrvati.”
- Upoznala sam svog supruga kao Sira i dandanas ga tako zovem. Brižan je otac i suprug, jako drži do svoje obitelji, na što sam ponosna i zbog toga sretna – kaže Ivana.
Yaserov brat Hazim (43) magistar je teologije, no od svoje 13. godine bori se s teškom bolešću, reumatskim artritisom, pa ne može raditi i živi s bratom u stanu koji je kupila još njihova majka.
- Supruga i ja radimo, borimo se svi skupa koliko možemo. Brat je invalid, pokretan je uz tehničko pomagalo pa smo mu uvijek na raspolaganju – dodaje Yaser, koji je odmalena bio član orahovačkog nogometnog kluba Papuk kao vratar, a u tinejdžerskim danima stao je i na rukometna vrata RK Orahovica i bio pouzdan čuvar mreže.
Yaser je veliki navijač svih hrvatskih reprezentacija. Od malih je nogu vatreni navijač Dinama, jedan od najvećih koje je Orahovica ikad imala. Odlazi na gotovo svaku utakmicu “modrih”. Orahovčani se još sjećaju kada je početkom 2000-tih napravio prvi veliki Dinamov baner od 16 metara i postavio ga od vrha do podnožja zgrade u kojoj živi.(Vladimir Grgurić-Glas Slavonije)
-Nakon 4:0 protiv Hajduka prvi put plakao od sreće
- Oduvijek sam volio sport i uživao sam baveći se njime. Bio to nogomet ili rukomet, nije važno. Odmalena pratim nogomet i, budući da su u društvu oko mene svi bili Dinamovci, i ja sam se odmah zaljubio u taj klub. Evo, mogu reći da nikad nisam pustio suzu od sreće, ali kad smo pobijedili Hajduk usred Poljuda s velikih 4:0, plakao sam kao malo dijete – kaže Yaser.
-Zamolba
Poštovani čitatelji molimo Vas da koji put kliknete na reklame ispod članka i iznad loga. Vas to neće koštati ništa, a nama će značiti puno. Hvala unaprijed.
(Domovina net)
