OPG Čajkulić Ana-Marija, nasljednik je OPG-a Čajkulić Vladimir, a povrćarstvom se počeo baviti još tamo daleke 1979. godine kada su zasađene prve paprike u njihovom zavičaju. Roditelji su to radili obiteljski, dok danas OPG ima 4 stalno zaposlena djelatnika i 20-tak sezonskih radnika koji rade od početka travnja do kraja listopada, ovisno o dinamici posla. Broj sezonskih radnika postepeno se povećavao kako se povećavao broj obradivih površina.
OPG čine Ana-Marija Čajkulić, dipl. ing. agronomije, kao nositelj gospodarstva te članovi Mario Čajkulić, dipl.ing. elektrotehnike i Vladimir Čajkulić koji je i pokrenuo povrtlarsku proizvodnju dalekih 70-tih godina prošlog stoljeća. Trenutno se Mario brine za organizaciju prodaje i proizvodnje, dok je supruga Ana-Marija zadužena za kemijsku i biološku zaštitu proizvodnje.
Čajkulići obrađuju ukupno 50-tak hektara poljoprivrednih površina na kojima uzgajaju ratarske i povrtlarske kulture. Povrće se proizvodi na ukupno 15 hektara, od čega je 6 ha proizvodnje povrća u zaštićenom prostoru – plastenici, a ostalih 9 ha zasniva se na otvorenom. Preostale obradive površine zasijane su ratarskim usjevima – žitaricama i krmnim biljem.
– Uzgoj povrća podijeljen je u dvije sezone: zimsko – proljetni period kad su glavni usjevi matovilac, rikola, blitva,špinat i razne salate i na ljetno – jesenski period. Tada su zasađene različiti vrste paprike i rajčice, krastavac, salata, kupus, patlidžan, lubenica i celer – priča Mario. Ovisno od vremenskih uvjeta i proizvodne godine na OPG u se godišnje proizvede oko 600-700 tona svježeg i kvalitetnog povrća.
-Cilj im je ekološka proizvodnja povrća u plastenicima i u tom segmentu se vide u bližoj budućnosti.
– Prvi plastenici podignuti su 1999. godine na nekih 1.200 kvadrata, da bi sljedeće godine podigli još 2.000 kvadrata – započinje Mario svoju priču. “I tako smo svake godine podizali pomalo koristeći vlastita sredstva financiranja, a 2009. uspjeli smo investiciju financirati uz pomoć kapitalnih ulaganja za razvoj od Ministarstva poljoprivrede.”
-Čekanje odluke zaustavilo proširenje
No, s razvojem su se zaustavili 2013. godine, na nekih 6 ha proizvodnje u plasteniku, sa velikim vjerovanjem i očekivanjem u mjere ruralnog razvoja.
– Plan je bio da se uz pomoć mjera ruralnog razvoja izvrši modernizacija poljoprivrednog gospodarstva sa ciljem povećanja dodane vrijednosti proizvoda. Prijavili smo se sa projektom na natječaj za mjeru 4.1. 1. prošle godine u travnju. Natječaj je završio 15. travnja 2015. i nažalost do dan danas (svibanj 2016.) nismo dobili napismeno i potpisano da se može krenuti u realizaciju prijavljenog projekta.”
OPG je na popisu u Radnoj listi operacije 4.1.1.odobrenih projekata koju je objavila Agencija za plaćanja 06. studenog 2015. godine. na 15 mjestu.
– Svakakve informacije se čuju iz medija oko tog natječaja, kao i to da postoji 20-tak problematičnih projekata radi kojih se spominje poništenje natječaja. Stoga apeliramo na naše Ministarstvo da se zapita što je sa nama ostalima od 212 projekata koji su iznad crte, koji nisu problematični, koji su rađeni u najboljoj mjeri za poboljšanjem konkurentnosti svakog od nas koji je aplicirao na taj natječaj. Svi smo mi uložili novac u projektante, u konzultante i to za nas nisu mala sredstva – naglašava Mario.
Kada bi dobili pozitivnu odluku da je projekt prošao, sredstva koja bi dobili povećala bi im konkurentnost na tržištu i smanjila troškove proizvodnje.
– Povećanjem proizvodnje za 2,3 ha zaštićenog prodstora postepeno bi smanjivali proizvodnju na otvorenom koja je vrlo nesigurna glede vremenskih uvjeta.” A oni najbolje znaju kako je to raditi pod nebom. Svake godine se dogodi neki vremenski ekstrem radi kojeg neka povrtlarska vrsta nije dohodovna. “Ove je godine počelo sa kasno travanjskim mrazem. Gdje je još kraj vegetacijske sezone i što nas sve čeka? Tuča? Suša? Poplava? – kaže Mario, i optimistično se nada pozitivnoj odluci.
Cilj OPG-a je maksimalno iskoristiti Europski fond za ruralni razvoj, kojem je svrha razvoj ruralnih područja i podizanje kvalitete života u ruralnim područjima.
– Kroz nekih pet godina cilj nam je prijelaz proizvodnje na otvorenom u proizvodnju pod zaštićenim prostorom u kojem će se otvoriti nova radna mjesta – ističe Mario svoju viziju, koja bi zaokružila njihova nastojanja.
U poljoprivredi nema radnog vremena
-U poljoprivredi nema radnog vremena, ono se prilagođava kulturi, sezoni, potrebama tržišta te vremenskim uvjetima.
– Ponekad u srcu sezone radni dan traje od jutra do mraka što nije teško izdržati jer volimo svoj posao. Najteže je kad se trudiš i onda taj trud ne možeš prodati jer je naše tržište zasićeno proizvodima iz uvoza koji su upitne kakvoće. Pogotovo u vrijeme kad bi se domaći proizvodi itekako trebali nalaziti na našim policama.”
Ističe kako je, na primjer, prošle godine u vrijeme sezone u Hrvatskoj, u Poljskoj cijena rajčice bila 10 euro centi i naše je tržište bilo njom preplavaljeno.
– Nažalost krajnji kupac nije osjetio niske cijene, a mi smo naše rajčice bacali jer nisu bile zanimljive trgovačkim lancima. Isto je i sa rog paprikom iz Srbije, jagodama i voćem iz Španjolske,…da ne nabrajam. Za pomoć u takvoj situaciji nemamo se kome obratiti jer ni jedna institucija nema sluha da se više prezentiraju i potiče kupnja hrvatskih proizvoda sa hrvatskih polja!”
Mario kaže da su svjesni da se više ne može braniti uvoz ili dizati zaštitna carina na uvozne proizvode, ali mogli bismo vidjeti kako u susjedstvu rade na zaštiti domaće proizvodnje hrane.
Kad ćemo postati svjesni svega što imamo?
– Imali smo priliku posjetiti austrijsko Ministarstvo poljoprivrede, u čijem sklopu djeluje Agencija za promicanje kupovine domaćih poljoprivrednih proizvoda. Tamo radi stotinjak visokoobrazovanih stručnjaka iz područja marketinga koji utječu na svijest austrijskih građana. Stoga lanci koji posluju na austrijskom području prvo naručuju austrijske proizvode pa tek kad njih više nema na tržištu, onda naručuju druge – uvozne. A sve to zahvaljujući zahtjevima potrošača koji imaju spoznaju da ako kupuju proizvod austrijskih proizvođača pomažu sami sebi…Sanjam da će se nešto tako i kod nas desiti….”
Prodaja proizvoda sa njihovog gospodarstva nije orijentirana na maloprodaju i na tržnice, već na veleprodaju. Na domaćem tržištu njihove proizvode možete pronaći na policama Interspara pod brandom Hrvatsko sunce.
– To je jedna grupa proizvođača koji preko branda Hrvatsko sunce žele potrošačima ponuditi svježe i kvalitetno domaće voće i povrće, a ujedno i omogućiti potrošačima da znaju što kupuju, odakle to dolazi i da znaju da je roba zdravstveno kontrolirana.
Prodaju i prema veletrgovcima koji dalje distribuiraju njihovu robu na tržište prema drugim trgovačkim lancima. Jedina manifestacija na kojoj sudjeluju je Agroexpo (sajam voća i povrća Virovitičko-podravske županije) u rujnu.
-Savjeti za bolju poljoprivredu:
– prilagoditi se potrebama tržišta
– osluškivati zahtjeve kupaca
– postići maksimalni profit i dohodovnost uz kombinaciju sa znanjem i iskustvom
– brže donošenje odluka
– podizanje svijesti građana o vlastitim vrijednostima
– jača promocija hrvatskih proizvoda s hrvatskih polja
-Osobna karta
OPG Čajkulić Ana-Marija, Sedlarica 62, Pitomača
600-700 tona povrća godišnje
50 ha površina
15 ha povrća; 6 u plasteniku, 9 na otvorenom
ostatak površina pod ratarskim kulturama – žitarice i krmno bilje
4 stalno zaposlena; 20 sezonskih radnika
matovilac, rikola, blitva,špinat, razne salate, različite vrste paprike i rajčice, krastavac, kupus, patlidžan, lubenica i celer. (vpz.hr/agrobiz.hr)
