Koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio požeški biskup, msgr. Antun Škvorčević, obilježena je 71. obljetnica pogibije slatinskog župnika i dekana Virovitičkog dekanata Julija Bürgera, kojega su partizani strijeljali 10. prosinca 1944.
Župnik Bürger je u Slatini službovao od 1923. godine, za crkvu sv. Josipa nabavio je oltar Presvetog Srca Isusova i oltar Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a na njegovu inicijativu 1937. godine iz Rijeke u Slatinu dolaze časne sestre Presvetog Srca Isusova.
Govoreći o župniku Bürgeru, njegovu radu i zaslugama te povijesnim okolnostima njegova stradanja, biskup Škvorčević rekao je kako do danas nije razjašnjeno zašto je slatinski župnik ubijen.
- Znamo samo da je progovorila neka mržnja koja je dijelila ljude po svom ideološkom sloganu na “dobre i zle”, na “naše i vaše”. Te podjele urodile su mnogim progonima, ali i mnogim ubojstvima. Želimo se spomenuti župnika Bürgera, ali i svih onih koji su te iste 1944. godine u Slatini stradali, od krvavoga slatinskog Uskrsa do krvave slatinske jeseni, pa skoro i Božića. To su žrtve koje su ugrađene u našu hrvatsku mučeničku baštinu, kojima se ponosimo, jer je po njihovoj žrtvi postignuta i naša sloboda, ali i tko zna koliko drugog dobra. Stoga im želimo, dok se spominjemo župnika Julija Bürgera i drugih poginulih u ratno vrijeme, zahvaliti za njihovu žrtvu, želimo moliti za njih, želimo im povjeriti Božje milosrđe. Ali ne samo njima, nego i onima koji su ih progonili.
Biskup Škvorčević naglasio je da je župnik Julije Bürger bio jedan od mnoštva onih koji su tijekom 20. stoljeća bili stradalnici na prostorima Slavonije, gdje su se prelamale mnoge negativne političke, nacionalne i druge silnice. A žrtva koju netko podnese za domovinu, za slobodu, za obitelj, za Boga, veliki je čin i takve ljude nazivamo herojima ili svecima i mučenicima.
- Mi smo narod koji brzo zaboravlja pa se čini kao da i na ovim prostorima nema važnih i velikih ljudi iz prošlosti. Ima ih mnogo, valja ih prepoznati, kao takve vrednovati i pamtiti, i zahvaljivati im. Dakle, ne podsjećati se njih da bismo na njima i zbog njih vježbali neke osjećaje osvete ili mržnje, jer to bi bila nemoć i nedostojno tih naših ljudi, nego podsjećamo se na njih da bismo pamtili uistinu njihovu veličinu i vrijednost njihove žrtve.
Dvojbe o potrebi prisjećanja na prošle događaje biskup je pojasnio postojanjem političkih pristupa prema onome što se dogodilo u Slatini 1944. godine, osobito župniku Bürgeru.
- Jedan pristup je partizansko-komunistički. I danas će netko od njih ili njihovih nasljednika sa svojih političkih polazišta opravdavati, da onaj drugi, tko je bio na drugoj strani, tko nije bio ni partizan ni komunist, taj je bio neprijatelj, i makar nije ni ubijao, ni činio stvari koje su zavrijedile moralnu osudu, po političkom, ideološkom pristupu, zavrijedile su da ih se ubije. Danas se još uvijek opravdava da su bili neprijatelji, a to znači da se drugoga, koji nije tvojih istih stavova, nazora i opredjeljenja, smije progoniti i smije ubiti. Danas u Europi, pa i Hrvatskoj, slobodno kažemo - tako se ne smije. Ali i danas u Hrvatskoj ima onih koji brane ta politička, stara, islužena polazišta, zbog toga što žele pokriti neke svoje sadašnje stavove, sadašnje pristupe, i mi u takvim situacijama kažemo znanstveno treba pristupiti tim prošlim događajima pa ćemo onda znanstvenim putem doći do istine. Mi smo svjedoci kako se u posljednje vrijeme upravo u tom smislu čini ponovna nepravda i blaženom Alojziju Stepincu, što se ide nekim pristupima koji su interesni i koji ne žele doći do činjenične istine, nego žele o prošlosti, o Stepincu i mnogima drugima govoriti tako da sebe opravdaju i da sebi obrazlože na svoj ideološki način kako su oni imali pravo, a ne oni koji su bili mučeni i progonjeni i ubijani.
Na kraju, podsjetimo se i povijesnih činjenica.
Samo u jednom danu, na slatinski krvavi Uskrs 4. travnja 1944., partizani su ubili 167 ljudi i opljačkali obitelji čiji su članovi bili u hrvatskim vojnim formacijama. Nekoliko dana nakon toga, 7. travnja, njemačka je vojska potjerala partizane iz Slatine, a ustaška vojska ubila je desetak osoba. Ujesen te godine partizani su ponovno ušli u Slatinu i tada su uhitili 120 uglednih građana, među kojima i župnika Julija Bürgera, te ih odveli u Slatinski Drenovac, gdje je bio organiziran radni logor, veliko gubilište hrvatske vojske i civila. Partizanski vojni sud pod predsjedanjem Ljubomira Šarića proglasio je 8. prosinca 1944. župnika Bürgera krivim zbog prisilnog pokrštavanja pravoslavaca na katoličku vjeru, zbog davanja podataka o partizanima njemačkim agentima i zbog prenošenja kipova i matičnih knjiga rođenih i krštenih iz voćinske crkve u “neprijateljsko uporište” Slatinu, što je označeno kao pljačka narodne imovine. Zbog tih djela župnik je osuđen na kaznu strijeljanjem, trajnim gubitkom građanske časti i konfiskacijom imovine. Župnik i dekan Julije Bürger strijeljan je dva dana nakon toga, 10. prosinca. Pretpostavlja se u Slatinskom Drenovcu, ali nije poznato gdje mu je tijelo pokopano.(Petar Žarković-Glas Slavonije)
MRAČNA ISTINA
Poginulo ili nestalo 1330 osoba
Prema istraživanjima Dragutina Pelikana, na krvavi slatinski Uskrs od 4. do 7. travnja 1944. ubijeno je 396 osoba, tijekom rata bez suđenja ubijeno je na različite načine 286 osoba iz slatinskoga kraja, na različitim bojištima poginulo je 275 drugih osoba iz slatinskoga kraja, a u koloni smrti na križnom putu ubijene su 372 osobe. Ukupno je poginulo ili nestalo 1330 osoba iz Slatine i slatinskoga kraja.
Promo :
