Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
Zbog vrlo nepovoljne hidrološke situacije izazvane ovoljetnim nezapamćeno visokim temperaturama i sušom, Grad Slatina odnedavna, angažmanom osoblja i autocisterne Javne vatrogasne postrojbe Slatina, odvozi pitku vodu za ljudsku uporabu stanovnicima slatinskih prigradskih naselja Lukavca, Golenića i Ivanbrijega.
Riječ je o potpapučkim selima, području posebne državne skrbi, do kojih još nije došla vodovodna mreža. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Lukavcu živi 99 mještana, a Ivanbrijeg sa 30 i Golenić s 22 stanovnika najmanja su naselja na slatinskom području.
Praksa dopremanja vode cisternama učestala je već u nekoliko prošlih godina jer su klimatski poremećaji drastično smanjili zalihe pitke vode u zdencima tih naselja pod Papukom. No, realno je očekivati da će se situacija s pitkom vodom, zahvaljujući naletima kiše u proteklih nekoliko dana, ipak značajnije izmijeniti nabolje i na slatinskom brdskom prigradskom području.
Ljudi u tim selima nezadovoljni su što u 21. stoljeću još uvijek ovise o vremenskim prilikama kad je riječ o vodi. A s obzirom na to da u posljednje vrijeme ljeta postaju sve toplija i suša, njihov problem opskrbe pitkom vodom postaje sve aktualniji. Predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Golenić Ivan Gašparić kaže da im je još 2013. godine obećano da će biti izgrađen vodovod Lukavac-Ivanbrijeg-Golenić, ali do danas još uvijek ništa od toga.
Pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Slatina ponedjeljkom i četvrtkom svojom cisternom odvoze vodu u slatinska prigradska naselja u šumovitom potpapučkom dijelu gradskog područja. Oni redovito u te dane podijele približno 18 prostornih metara vode. Vatrogasci se na tom poslu mijenjaju ovisno o smjenama: oni iz noćne smjene već u 7.15 ujutro kreću u dostavu vode. Prvo u osam kilometara udaljeni Lukavac, zatim se vraćaju u Slatinu da bi napunili cisternu pa prevaljuju sljedećih osam kilometara do Golenića, a nakon ponovnog punjenja odlaze u 6,6 km udaljeni Ivanbrijeg. Pred kućama ih očekuje prazna burad i druge posude koje valja napuniti vodom, da traje do njihova sljedećeg dolaska.