Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
Slatinska župa bl. Ivana Merza, 10. svibnja na dan njegove smrti (1928. godine), slavi svoj dan.
Slatinska župa bl. Ivana Merza, 10. svibnja na dan njegove smrti (1928. godine), slavi svoj dan.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je 22. lipnja 2003. godine u Banjoj Luci Ivana Merza (1896.-1928.) blaženim, a toga istog dana požeški biskup dr. Antun Škvorčević potpisao je dekret o osnutku nove župe u Slatini.
Prema riječima župnika Nikole Jušića, prilikom osnutka novih župa prva ideja uvijek je stvaranje kulta novih svetaca ili blaženika iz vlastitog naroda, sa željom da se sveci iz svoga naroda štuju i da se približe kršćanskom puku, „jer oni su živjeli na ovim našim prostorima i s nama dijelili sudbinu“. Drugi razlog stavljanja župe pod zaštitu bl. Ivana Merza je katolička akcija koja je u Slatini prije i u tijeku 2. svjetskog rata bila vrlo aktivna.
Ivan Merz je ideolog i začetnik laičkog dijela katoličke akcije, i s Maricom Stanković bavio se odgojem, odnosno služenjem ponude evanđelja i kršćanskih vrednota mladim ljudima. Župnik Jušić podsjeća da je to vrijeme raspada Austro-Ugarske monarhije, stvaranja novih država na prostorima te monarhije i omalovažavanja kršćanskih ideala. Ivan Merz, koji je tražio i pronašao ideal kršćanskog života u evanđelju i nauci katoličke Crkve, iz vlastitog iskustva nudi svoje stavove i uvjerenja i poziva mladež na aktivno sudjelovanje i navještanje evanđelja. To su razlozi koji su motivirali biskupa da stavi župu pod njegovu zaštitu.
Blaženi Ivan Merz, biografija :
Blaženi Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci, 16. XII. 1896. godine. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju s maturom završava 1914. godine u Banjoj Luci. Po želji roditelja kroz tri mjeseca pohađa Vojnu akademiju, a potom počinje studij u Beču. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je i poslan na bojište. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: »Katolička vjera je moje životno zvanje«.
Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom pisanom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce.
Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata, dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez kojoj je dao geslo Žrtva – Euharistija - Apostolat. Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskoga pokreta i zauzeto promiče liturgijsku obnovu u Hrvatskoj. Sustavno uvodi u Crkvu u Hrvata Katoličku Akciju Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost prema Crkvi i Kristovu namjesniku Papi, što je nastojao usaditi kod svih s kojima se susretao. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem Euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut, tj. zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao po njegovu nadahnuću djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi laički institut Bogu posvećenih osoba u Hrvatskoj. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav. Na samrti je prikazao Bogu svoj život kao žrtvu za hrvatsku mladež. Umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1928. u 32. godini, na glasu svetosti. Njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu kako to svjedoči i natpis s vijenca koji su mu mladi postavili na grob: »HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«. Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na sv. Misu i sv. Pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru.
Raspored bogoslužja župe bl. Ivana Merza :
