Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
Priopćenje HDSSB-a za medije s tiskovne konferencije održane u Hrvatskom saboru, 10.12.2014. na temu: Izmjene i dopune Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH s osvrtom na petogodišnje ne rješavanje ustavnih tužbi Branimira Glavaša donosimo u cijelosti:
Priopćenje HDSSB-a za medije s tiskovne konferencije održane u Hrvatskom saboru, 10.12.2014. na temu: Izmjene i dopune Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH s osvrtom na petogodišnje ne rješavanje ustavnih tužbi Branimira Glavaša donosimo u cijelosti:
Polazeći od činjenice da Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje o pitanjima od posebne važnosti za hrvatsko društvo u cjelini, izniman je interes društva imati uvid u rad toga suda.
Uzimajući u obzir spoznaju da su zastupnici Hrvatskoga sabora demokratski izabrani predstavnici hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana kao i to da upravo Hrvatski sabor bira suce Ustavnog suda, da usvajanjem državnog proračuna osigurava sredstva za njegov rad te da donosi i akte (Ustav, Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) temeljem kojih Ustavni sud ostvaruje svoje nadležnosti, sama po sebi se nameće suvislost i nužnost podnošenja Izvješća o radu toga suda Hrvatskom saboru.
Takvo izvješće je važan korak u pravcu transparentnosti rada Ustavnog suda, a upravo je transparentnost institucija jedno od načela dobre vladavine koje je definirala Europska komisija još 2001. godine.
U tom smislu, HDSSB predlaže izmjenu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, kojim bi i Ustavni sud, poput Vrhovnog suda RH, imao obvezu najmanje jednom godišnje podnijeti pisano izvješće Hrvatskom saboru o stanju ljudskih prava, o uočenim nedostacima u pravnom sustavu Republike Hrvatske , o prijedlozima za eventualna poboljšanja toga sustava i o drugim bitnim činjenicama o kojima ovisi i sam rad i učinkovitost djelovanja Ustavnoga suda Republike Hrvatske.
Razmatranjem takvog izvješća Hrvatski sabor bi mogao zauzimati određena stajališta kojima ni u kom slučaju ne bi dovodio u pitanje samostalnost i neovisnost sudstva i trodiobu vlasti u Republici Hrvatskoj.
HDSSB smatra da su ove izmjene i dopune zakona nužne ne samo iz razloga što Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika bira suce Ustavnog suda, već i zbog toga što, s obzirom da mandat sucima Ustavnog suda traje osam godina, dosadašnjim zakonskim rješenjima Hrvatski sabor niti ima ikakve informacije o stanju, problematici i eventualnim prijedlozima koji bi dolazili od Ustavnog suda, niti je logično da institucija koja bira suce nema nikakve povratne informacije što i kako ti isti izabrani suci rade ili ne rade punih 8 godina.
Navedene izmjene HDSSB smatra iznimno važnima i u svjetlu činjenice da je upravo Ustavni sud RH u posljednjih nekoliko godina, zbog svoga ne postupanja po ustavnim tužbama i učestalog kršenja prava građana RH koji traže pravnu zaštitu pred sudom, doveo do sve brojnijeg traženja zaštite pred Europskim sudom za ljudska prava ( npr. 2013. godine 1880 tužbi, a do 01. prosinca 2014. godine 1703 tužbe ).
Iz ovih podataka proizlazi kako protiv Republike Hrvatske svaki dan pristiže po 5 tužbi kojim građani Republike Hrvatske traže zaštitu pred Europskim sudom za ljudska prava.
Ovakvim ponašanjem Ustavnog suda Republika Hrvatska je samo 2013. godine isplatila oko 3 milijuna kuna odštete građanima zbog ne postupanja i kršenja Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Zasigurno najslikovitiji i najbolji primjer ne postupanja Ustavnog suda Republike Hrvatske su ustavne tužbe Branimira Glavaša koje Ustavni sud ne rješava već petu godinu, čime krši ne samo Ustav RH nego i Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
Ne želeći prejudicirati odluku Ustavnog suda o ustavnoj tužbi Branimira Glavaša, apsolutno je neprihvatljiva i neshvatljiva činjenica da takvim nerazumnim i ničim opravdanim odugovlačenjem njenog rješavanja, Ustavni sud ne čini niti ono što mu je jedna od temeljnih zadaća.
Naime, dužnost je Ustavnog suda RH štititi ustavnopravne temelje samostalne i neovisne hrvatske države, no ne reagirajući na konstatacije županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda RH iz presude Branimiru Glavašu, koje:
- ne samo osporavaju legalnost postojanja Hrvatske vojske i Zbora Narodne Garde RH tretirajući ih paravojskom kao i velikosrpske paravojne formacije sve do 08. listopada 1991. godine već i kao jedine legalne oružane snage sve do toga datuma utvrđuju jedinice tzv. JNA, - do toga datuma negiraju i postojanje suverene i samostalne hrvatske države i državno-pravni subjektivitet Republike Hrvatske,
-koje do toga datuma negiraju i postojanje agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Republiku Hrvatsku,
-koje izrijekom i nedvosmisleno Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj tijekom 1991. godine oduzimaju karakter međunarodnog ratnog sukoba izazvanog agresijom Srbije, Crne Gore i JNA definirajući ga kao „nemeđunarodni sukob“, tj. kao građanski rat u Republici Hrvatskoj, takvim svojim (ne)postupanjem Ustavni sud Republike Hrvatske pravno ništavnima tretira i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne RH koje je usvojio Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. godine, kao i Zakon o obrani RH usvojen na sjednici Hrvatskoga sabora 26. lipnja 1991. godine, ali i krši obvezujuće odredbe iz Deklaracije o Domovinskom ratu koju je Hrvatski državni sabor donio 13. listopada 2000. godine.
Takvo ponašanje Ustavnog suda RH je nedopustivo jer takvo njegovo (ne)djelovanje, dozvoljavajući si „držati u ladicama“ pojedine ustavne tužbe i po pet godina, kao u spomenutom slučaju ustavnu tužbu Branimira Glavaša, kojemu 18. ožujka 2015. godine istječe čak i 2/3 izdržane kazne, a bez odgovora Ustavnog suda na njegovu ustavnu tužbu, je i po hrvatsku državu i po njene građane iznimno štetno i opasno.
Zbog svega gore iznijetog, HDSSB predlaže izmjenu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, želeći spriječiti u budućnosti bilo kakvo slično ponašanje i (ne)djelovanje sudaca Ustavnoga suda RH kojim se hrvatskim građanima krše njihova prava zagarantirana Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
HDSSB
