Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
S ponosom i čvrsto stisnutom pobjedničkom šakom i danas treba odati poštovanje svakom vukovarskom heroju. Svakom tko je srcem i dušom došao 1991. godine na vukovarsko ratište, treba reći neizmjerno hvala, jer tu se stvarala Hrvatska. Jedan od takvih bio je i Orahovčanin Damir Vratković Đima koji je, kao specijalni policajac i dragovoljac u svibnju 1991. godine, krenuo u obranu Vukovara i Borovog Sela.
S ponosom i čvrsto stisnutom pobjedničkom šakom i danas treba odati poštovanje svakom vukovarskom heroju. Svakom tko je srcem i dušom došao 1991. godine na vukovarsko ratište, treba reći neizmjerno hvala, jer tu se stvarala Hrvatska. Jedan od takvih bio je i Orahovčanin Damir Vratković Đima koji je, kao specijalni policajac i dragovoljac u svibnju 1991. godine, krenuo u obranu Vukovara i Borovog Sela.
Svoju vukovarsku priču ispričao je i orahovačkim srednjoškolcima u sklopu Dana sjećanja na Vukovar i tradicionalnog susreta s vukovarskim herojima u školi koje svake godine organizira Srednja škola” Stjepan Ivšić” i Ogranak Matice hrvatske Orahovica:
- Drago mi je prije svega da ovim putem i ja imam priliku pokazati i ispričati kako se stvarala naša država i tko se za nju borio i dao živote da bi mi danas bili ovdje. Ja sam bio dio jedinice specijalne policije, odnosno jedinice za posebne namjene koja je stvorena 8. ožujka 1991. godine. Imali smo sjedište u današnjem Centru za edukaciju, mi smo ga tada zvali Merkur, gdje smo bili obučavani. Tada nismo znali što je, niti smo bili spremni za rat. Nije nas bilo puno, niti smo imali puno naoružanja. 2. svibnja naša je postrojba dobila poziv Policijske uprave Osijek kojoj smo tada pripadali za dolazak tamo jer se noć prije jedna patrola zatekla u Borovom Selu i iz nje su dva policajaca nestala. Naravno, mi smo se svi koliko nas je bilo na ”Merkuru” spremili i javili se na poziv u Osijek odakle smo bili usmjereni ka Borovom selu – započeo je svoju vukovarsku priču Damir Vratković te nastavlja kako njegova postrojba nije uspjela ući sa svojim vozilima u selo:
- Da samo ušli u selo vozilima sigurno bi bilo više žrtava. Do tada je već bilo 12 žrtava, policajaca koji su ušli u Borovo selo s vinkovačke strane i tamo su poubijani i masakrirani. Naši zapovjednici nisu imali tada uvid u situaciju u Borovom selu jer je tamo tada još uvijek bilo Srba u redovima tadašnje milicije koji su naoružavali i pomagali lokalnom pobunjenom srpskom stanovništvu i tako su naši ljudi, policajci upadali u zamke i zasjede. Mi smo imali tu sreću, recimo to tako, što su na nas zapucali na ulasku u selo pa smo mogli otići na ona famozna žitna polja koja su tada još bila zelena i to nas je vjerojatno spasilo. U toj pucnjavi sam i sam bio ranjen, ali sam ponosan što sam bio dio početka vukovarske priče. Ovdje je uz, ”Krvavi Uskrs” i stradavanje prve hrvatske žrtve u Domovinskog ratu, Josipa Jovića, definitivno počeo rat za svetu nam Domovinu Hrvatsku – zaključio je svoju priču Damir Vratković koji se kasnije priključio 2. Orahovačkoj Bojni 132 brigade Našice u obrani orahovačkog dijela slavonskog ratišta. (V. Grgurić/voz.hr)
