subota, 16. kolovoza 2014.

Od slatinskih vjernika oprostio se dugogodišnji župnik Vladimir Škrinjarić

Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com


 Na ranoj Sv. misi na blagdan Velike Gospe 2014. od slatinskih vjernika župe sv. Josipa oprostio se njen dugogodišnji župnik prečasni Vladimir Škrinjarić. 

Tražeći oprost od svih i opraštajući svima sutra stupa na novu dužnost župnika u Podravskoj Moslavini. Župniku je nekoliko puta zastao glas i zasuzile oči kad je spomenu riječ Slatina. U ime vjernika župe uz prigodne darove od župnika se oprostila vjernica Melita Margetić. Poslije mise od župnika se u župnom dvoru uz vlažne oči i tugom u glasu oprostilo 30- tak vjernika. Odlukom požeškog biskupa dr. Škovrčevića u sklopu redovitih godišnjih premještaja, zamijenit će ga sin našeg kraja vlč. Dragan Hrgić rodom iz Voćina.


Župnik Vlado dijete je naše slavonske Podravine iz Slatini nedaleke Gradine koji kao čovjek i svećenik izvrsno poznaje mentalitet, muke i probleme ljudi našeg kraja. To je svojom brigom i skrbi djelatno pokazao kroz 15 i po godina župnikovanja u Sopju, a zatim isto toliko i u Slatini. Cijelo vrijeme izgrađivao je župsku zajednicu u svakom pogledu : vjerskom, kulturnom, sportskom, humanitarnom, pa i političkom. Sjetimo se samo kolike je mladiće oduševio Kristom i poslao ih u sjemenište, koliko se skrbio da naša mala sela ponovo zažive bogatstvom tradicije, kolike je mlade raznim sportskim klubovima koje je osnivao i podržavao sačuvao od loših navika.
Koliko je samo pojedinaca i obitelji pomogao za vrijeme Domovinskog rata i poraća, a kolike je neposredno pomogao tako da ne zna ljevica što čini desnica. To zna samo dragi Bog koji će mu po djelima i platiti. Koliko je osoba u nemiru ovoga svijeta i njihove savjesti pomirio s Bogom i međusobno, koliko mostova prijateljstva među ljudima različitih vjerskih i drugih značajki izgradio. Slatina je 90-tih bila i useljeničko područje stradalnika iz BiH, Srijema i Kosova. Sve njih je otvorena srca prihvaćao i pomagao da puste korijene u našem slatinskom kraju.
Osim njegovog Bogoljublja i čovjekoljublja, resi ga i domoljublje, jer je baš on uz nekolicinu odvažnih početkom 90- tih bio pokretač i začetnik demokratskih promjena u našem kraju. Svoju djelatnu ljubav Kristovog svećenika iskazuje svim generacijama (od najmlađih do najstarijih), nalazeći za svakoga riječ razumijevanja i utjehe. Kao učitelj za oltarom uvijek je nas vjernike upućivao prema Kristu raspetom, koji će i nas nakon naših životnih kalvarija proslaviti ako ustrajemo u vjeri.
Ukratko župnik Vlado svojim je nesebičnim cijeloživotnim trudom postao možemo slobodno reći, institucija za sebe, dio našeg slatinskog identiteta koji nam je neumorno s oltara pružao nadu za novo bolje sutra u svakom pogledu, jer su nas svih zemaljski nositelji budućnosti razočarali. U toj njegovoj životnoj borbi ozbiljno mu je narušeno i zdravlje, a i njegova domaćica je već duboko u 80-tim godinama života.
Njegovim odlaskom svi mi kao vjernici, prijatelji i njegovi sugrađani jako ćemo osiromašiti, te izgubiti (fizičku, ali ne i duhovnu) potporu osobe koja se nesebično darivala za slatinsku župu i grad kojem je živio i radio. Baš kao što i on to za sebe čini i mi ga predajemo u Božje ruke koji najbolje zna i mjesto i način na koji ćemo najviše koristiti zajednici. Valja nam se, usprkos svojih malih strahova i planova, usuditi otvoriti ruku i pustiti da iz nje iscure mrvice sreće, uspjeha i blagostanja za koje mislimo da smo stekli u životu. Tek tada je Stvoritelj svega može neizrecivo više napuniti istinskom srećom i puninom ljubavi ovisno o stupnju pouzdanja kojim mu se predajemo.  (piše&foto Vlatko Jelenčić)
Foto :