Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragitinfisli@gmail.com
Marinko Mikulić, po sadašnjoj situaciji, najpoželjniji je investitor u gradu Slatini i široj okolici, kako to navodi slatinski gradonačelnik Ivan Roštaš.
O ozbiljnosti investicija kao i samog investitora bilo je riječi na 6. sjednici Gradskog vijeća , kada je gradonačelnik Roštaš iznosio izvješće o radu Gradske uprave za razdoblje od 6. prosinca 2013. do 27. ožujka 2014. godine. U izvješću, gradonačelnik se osvrnuo na najveću moguću investiciju koja bi preporodila stanovništvo šireg područja grada, te napomenuo kako je na sjednici trebao nazočiti i ozbiljni investitor Marinko Mikulić, ali se trenutno nalazi u Švicarskoj poradi ugovaranja sadnica za buduću tvornicu papira i kartonske ambalaže na lokaciji Trnovača.
Naime, upravni odjel za prostorno uređenje , graditeljstvo,komunalne poslove i zaštitu okoliša Virovitičko-podravske županije izdao je početkom ožujka lokacijsku dozvolu tvrtki Dravacel d.o.o.,tj. nositelju projekta M. Mikuliću, povodom čega je bila održana i konferencija za novinstvo u gradskoj vijećnici.
Tom prilikom M. Mikulić je izjavio kako se očekuje zaposlenje za oko 500 ljudi, od toga u proizvodnji papira oko 160, a u konfekcijskoj više od 300, dok bi kroz kooperantske, prijevozničke i druge naslonjene djelatnosti trebalo biti zaposleno više od 1000 osoba.
Da li je to sve istina ili samo bacanje prašine u oči, ne bih znao, ali danas sam zaprimio e-mail slijedećeg sadržaja (df) :
Uhapsite Marinka Mikulića!
Marinko Mikulić , jedan od najvećih lopova u državi i dalje neometano radi, pljačka, uništava...
Marinko Mikulić rođen je u Đakovu u brojnoj obitelji. Kroz cijelo djetinjstvo je bio siromašan, doslovno nije imao za kruh. I tako jadan i nikakav dočekao je svoj trenutak. Početak Domovinskog rata. Oružje koje se uvozilo u Hrvatsku za potrebe vojske i ratovanja djelomično nije završilo gdje je trebalo. Nekoliko tisuća "kalašnjikova" je završilo kod Marinka Mikulića koji ih je kasnije prodavao za 100DEM po komadu.
To je prvi dokaz da je čovjek beskičmenjak, da ima želudac za najgore moguće stvari dok drugi umiru za njegovu guzicu koja se bogati.
Nekada ugledna plantaža na kojoj su radile tisuće ljudi je u nekoliko godina srozana na samo dno. Totalno uništena i devastirana je vraćena državi kao zamjena za porezni dug.Borinci su svojim radnicima kupovali stanove do dolaska Mikulića koji ih je doveo u poziciju da nemaju košaru za ubrano voće. A sve je to omogućeno za vrijeme HDZ vladavine.
Tu je u igri još jedna tvrtka, Tvornica papira Zagreb. Nekada ugledna tvrtka sa mnoštvom zaposlenih, sa izvozom, sa redovnim plaćama, sa ogromnim zemljištem na rubnom dijelu Zagreba propada već duže vrijeme, radnici ne primaju plaću, struja im je isključena, pogon stoji, a dug se gomila. I dok je uništio Tvornicu papira Zagreb, javno objavljuje da počinje graditi tvornicu papira u Slatini. Jadan taj grad ukoliko on dođe tamo. Isto je obećavao i u Sisku prije nekoliko godina, da će zaposliti 2000 ljudi bla bla bla...
Treća tvrtka koju je uništio do temelja i poprilično "usrao motku" je nekadašnji ponos Slavonije, grada Đakova i njegovih stanovnika. Nekadašnji Trgopromet, firma koja je prodavala doslovno sve u preko 100 poslovnica, koja je zapošljavala nekoliko stotina ljudi, u kojoj je bio prestiž za raditi, koja je ljudima omogućila da sagrade kuće, kupe stanove, osiguraju budućnost djeci, kupljena je od Mikulića u jeku privatizacije za 1 kn, naravno opet uz pomoć politike. Za 1 kn Mikulić je dobio sve poslovne prostore, svu robu koja se nalazila u njima i sve radnike koji su radili. Svi radnici su bili dioničari koji su plaćali svoje dionice, a koje su obezvrijeđene dolaskom MIkulića. To je učinio na način da je dionice vrijednosti 100DEM spustio na 100 kn, napravio izjavu na trgovačkom sudu i otpisao ih. Potom je izdao nove dionice i na taj način postao 100%-tni vlasnik.
Nakon toga počinje golgota firme i zaposlenika. Svu robu koju je naručivao za trgovine iz početka je plaćao kompenzacijom sa PAN papirnom industrijom i ambalažom po principu: "ti meni robu, ja tebi ambalažu". Jedno vrijeme je to funkcioniralo dok dobavljači nisu počeli zahtjevati novac, a ne karton. Nakon toga sve polako počinje nestajati. Zatvaraju se dućani jedan po jedan, radnici dobivaju otkaze, počinje psihičko maltretiranje. Mikulić zapošljava bivše policajce i kojekakve vucibatine da špijuniraju zaposlenike i prijete im otkazima za najmanju grešku... između ostalog prste u svemu tome je imala i njegova sestra koja je vršila visoku funkciju u tvrtki.
Cijelo vrijeme je optuživao radnike da ga potkradaju, da mu uzimaju robu (koje nije ni bilo). Radnici su skoro 20 godina radili za minimalac koji isto tako nisu dobivali u cijelosti nego dio na račun, dio na njegovoj izmišljotini, PAN kartici koju se moglo koristiti samo u njegovim dućanima.
Plaće nisu isplaćivane na vrijeme, ostao je dužan radnicima po nekoliko plaća, nije uplaćivao doprinose i oštetio državu za milijune kuna. Nakon što se uspio riješiti svih radnika, poslovne prostore u centru grada je dao u najam trgovačkoj firmi BOSO iz Vinkovaca pod nerazjašnjenim uvjetima. Radnici su pokrenuli stečajni postupak na sudu u Osijeku ali sud odugovlači, kao da svi čekaju da Mikulić uništi i ono malo što je ostalo iza njega.
Posljednja stvar koju je učinio prije nekoliko dana je ta da je uspio u naumu da proda lokal u centru grada u kojem je nekada bio jedan od dućana, a koji pripada staroj obitelji koja živi u kući naraštajima i kojima je nacionaliziran lokal u Jugoslaviji, a podnešen zahtjev za povrat imovine u ovoj državi. Zamislite da netko u vašem stanu proda jednu sobu!!!
Nadam se da će Mikulić jednog dana završiti najmanje u zatvoru, ako ne u nekom jezeru sa betonskim cipelama zbog svega što je učinio.
Očigledno je da ima političku podršku, neko debelo zaleđe jer kada bi netko od obicnih ljudi ovakvo što radio, vec bi odavno bio ili mrtav ili zatvoren. Mikulić je sa svojim firmama dužan stotine milijuna kuna poreza državi (po listi porezne uprave), on i dalje optužuje radnike i normalne ljude da mu žele oteti vlasništvo.
Da nisam sve ovo napisao jer ga mrzim (a i mrzim ga zbog učinjenog) u nastavku linkovi na samo jedan vrlo mali dio priča o Marinku Mikuliću:
GLAS SLAVONIJE
POSLOVNI.HR
GLAS SLAVONIJE
DNEVNO.HR
SBPLUS.HR
DALJE.COM
DALJE.COM
JUTARNJI LIST
NACIONAL
POSLOVNI.HR
POSLOVNI.HRGLAS SLAVONIJE
POSLOVNI.HR
Sa jednog bloga...
P.S. Mikulić je član ili možda čak i predsjednik nekakve sulude udruge katoličkih poslodavaca. Zanima me što crkva ima reći o tome obzirom da je čak prijetio i ubojstvom!!!
(izvorni članak objavljen 8. listopada 2013. godine/bloger.index.hr)
Izvorni članak pogledajte na : http://lopov-marinko-mikulic.bloger.index.hr/post/marinko-mikulic-jedan-od-najvecih-lopova-u-drzavi-i-dalje-neometano-radi-pljacka-unistava/23552508.aspx
O ozbiljnosti investicija kao i samog investitora bilo je riječi na 6. sjednici Gradskog vijeća , kada je gradonačelnik Roštaš iznosio izvješće o radu Gradske uprave za razdoblje od 6. prosinca 2013. do 27. ožujka 2014. godine. U izvješću, gradonačelnik se osvrnuo na najveću moguću investiciju koja bi preporodila stanovništvo šireg područja grada, te napomenuo kako je na sjednici trebao nazočiti i ozbiljni investitor Marinko Mikulić, ali se trenutno nalazi u Švicarskoj poradi ugovaranja sadnica za buduću tvornicu papira i kartonske ambalaže na lokaciji Trnovača.
Naime, upravni odjel za prostorno uređenje , graditeljstvo,komunalne poslove i zaštitu okoliša Virovitičko-podravske županije izdao je početkom ožujka lokacijsku dozvolu tvrtki Dravacel d.o.o.,tj. nositelju projekta M. Mikuliću, povodom čega je bila održana i konferencija za novinstvo u gradskoj vijećnici.
Tom prilikom M. Mikulić je izjavio kako se očekuje zaposlenje za oko 500 ljudi, od toga u proizvodnji papira oko 160, a u konfekcijskoj više od 300, dok bi kroz kooperantske, prijevozničke i druge naslonjene djelatnosti trebalo biti zaposleno više od 1000 osoba.
Da li je to sve istina ili samo bacanje prašine u oči, ne bih znao, ali danas sam zaprimio e-mail slijedećeg sadržaja (df) :
Uhapsite Marinka Mikulića!
Marinko Mikulić , jedan od najvećih lopova u državi i dalje neometano radi, pljačka, uništava...
Marinko Mikulić rođen je u Đakovu u brojnoj obitelji. Kroz cijelo djetinjstvo je bio siromašan, doslovno nije imao za kruh. I tako jadan i nikakav dočekao je svoj trenutak. Početak Domovinskog rata. Oružje koje se uvozilo u Hrvatsku za potrebe vojske i ratovanja djelomično nije završilo gdje je trebalo. Nekoliko tisuća "kalašnjikova" je završilo kod Marinka Mikulića koji ih je kasnije prodavao za 100DEM po komadu.
To je prvi dokaz da je čovjek beskičmenjak, da ima želudac za najgore moguće stvari dok drugi umiru za njegovu guzicu koja se bogati.
Sa prikupljenim novcima od prodaje oružja Marinko Mikulić u suradnji sa političarima sa područja slavonije podiže kredite i gradi tvornicu papira u Donjim Andrijevcima poznatu kao PAN papirna industrija. Pokreće proizvodnju i radi odlično, radnici rade, ali za minimalac. Porez se naravno nije plaćao. Kad je opet skupio dovoljno novaca podmitio je opet određene političare i uzima u posjed nekada najveći voćnjak u ovom dijelu europe "Borinci" kod Vinkovaca.
Nekada ugledna plantaža na kojoj su radile tisuće ljudi je u nekoliko godina srozana na samo dno. Totalno uništena i devastirana je vraćena državi kao zamjena za porezni dug.Borinci su svojim radnicima kupovali stanove do dolaska Mikulića koji ih je doveo u poziciju da nemaju košaru za ubrano voće. A sve je to omogućeno za vrijeme HDZ vladavine.
Tu je u igri još jedna tvrtka, Tvornica papira Zagreb. Nekada ugledna tvrtka sa mnoštvom zaposlenih, sa izvozom, sa redovnim plaćama, sa ogromnim zemljištem na rubnom dijelu Zagreba propada već duže vrijeme, radnici ne primaju plaću, struja im je isključena, pogon stoji, a dug se gomila. I dok je uništio Tvornicu papira Zagreb, javno objavljuje da počinje graditi tvornicu papira u Slatini. Jadan taj grad ukoliko on dođe tamo. Isto je obećavao i u Sisku prije nekoliko godina, da će zaposliti 2000 ljudi bla bla bla...
Treća tvrtka koju je uništio do temelja i poprilično "usrao motku" je nekadašnji ponos Slavonije, grada Đakova i njegovih stanovnika. Nekadašnji Trgopromet, firma koja je prodavala doslovno sve u preko 100 poslovnica, koja je zapošljavala nekoliko stotina ljudi, u kojoj je bio prestiž za raditi, koja je ljudima omogućila da sagrade kuće, kupe stanove, osiguraju budućnost djeci, kupljena je od Mikulića u jeku privatizacije za 1 kn, naravno opet uz pomoć politike. Za 1 kn Mikulić je dobio sve poslovne prostore, svu robu koja se nalazila u njima i sve radnike koji su radili. Svi radnici su bili dioničari koji su plaćali svoje dionice, a koje su obezvrijeđene dolaskom MIkulića. To je učinio na način da je dionice vrijednosti 100DEM spustio na 100 kn, napravio izjavu na trgovačkom sudu i otpisao ih. Potom je izdao nove dionice i na taj način postao 100%-tni vlasnik.
Nakon toga počinje golgota firme i zaposlenika. Svu robu koju je naručivao za trgovine iz početka je plaćao kompenzacijom sa PAN papirnom industrijom i ambalažom po principu: "ti meni robu, ja tebi ambalažu". Jedno vrijeme je to funkcioniralo dok dobavljači nisu počeli zahtjevati novac, a ne karton. Nakon toga sve polako počinje nestajati. Zatvaraju se dućani jedan po jedan, radnici dobivaju otkaze, počinje psihičko maltretiranje. Mikulić zapošljava bivše policajce i kojekakve vucibatine da špijuniraju zaposlenike i prijete im otkazima za najmanju grešku... između ostalog prste u svemu tome je imala i njegova sestra koja je vršila visoku funkciju u tvrtki.
Cijelo vrijeme je optuživao radnike da ga potkradaju, da mu uzimaju robu (koje nije ni bilo). Radnici su skoro 20 godina radili za minimalac koji isto tako nisu dobivali u cijelosti nego dio na račun, dio na njegovoj izmišljotini, PAN kartici koju se moglo koristiti samo u njegovim dućanima.
Plaće nisu isplaćivane na vrijeme, ostao je dužan radnicima po nekoliko plaća, nije uplaćivao doprinose i oštetio državu za milijune kuna. Nakon što se uspio riješiti svih radnika, poslovne prostore u centru grada je dao u najam trgovačkoj firmi BOSO iz Vinkovaca pod nerazjašnjenim uvjetima. Radnici su pokrenuli stečajni postupak na sudu u Osijeku ali sud odugovlači, kao da svi čekaju da Mikulić uništi i ono malo što je ostalo iza njega.
Posljednja stvar koju je učinio prije nekoliko dana je ta da je uspio u naumu da proda lokal u centru grada u kojem je nekada bio jedan od dućana, a koji pripada staroj obitelji koja živi u kući naraštajima i kojima je nacionaliziran lokal u Jugoslaviji, a podnešen zahtjev za povrat imovine u ovoj državi. Zamislite da netko u vašem stanu proda jednu sobu!!!
Nadam se da će Mikulić jednog dana završiti najmanje u zatvoru, ako ne u nekom jezeru sa betonskim cipelama zbog svega što je učinio.
Očigledno je da ima političku podršku, neko debelo zaleđe jer kada bi netko od obicnih ljudi ovakvo što radio, vec bi odavno bio ili mrtav ili zatvoren. Mikulić je sa svojim firmama dužan stotine milijuna kuna poreza državi (po listi porezne uprave), on i dalje optužuje radnike i normalne ljude da mu žele oteti vlasništvo.
Pa ovim putem pozivam državno odvjetništvo, ministra Linića, policiju i USKOK da istraže poslovanje Marinka Mikulića, njegove sestre i brata iz Australije, kao i za sada nepoznatog političkog mentora i mecenu.
Pozivam ih da to naprave jer kako je moguće da čovjek koji je dužan Hrvatskoj i dalje istupa u javnosti kao nevin i pošten čovjek, a s druge strane u Švicarskoj ima tvrtku preko koje pere novac. U nastavku ovaj link
Pozivam ih da to naprave jer kako je moguće da čovjek koji je dužan Hrvatskoj i dalje istupa u javnosti kao nevin i pošten čovjek, a s druge strane u Švicarskoj ima tvrtku preko koje pere novac. U nastavku ovaj link
Da nisam sve ovo napisao jer ga mrzim (a i mrzim ga zbog učinjenog) u nastavku linkovi na samo jedan vrlo mali dio priča o Marinku Mikuliću:
GLAS SLAVONIJE
POSLOVNI.HR
GLAS SLAVONIJE
DNEVNO.HR
SBPLUS.HR
DALJE.COM
DALJE.COM
JUTARNJI LIST
NACIONAL
POSLOVNI.HR
POSLOVNI.HRGLAS SLAVONIJE
POSLOVNI.HR
Sa jednog bloga...
P.S. Mikulić je član ili možda čak i predsjednik nekakve sulude udruge katoličkih poslodavaca. Zanima me što crkva ima reći o tome obzirom da je čak prijetio i ubojstvom!!!
(izvorni članak objavljen 8. listopada 2013. godine/bloger.index.hr)
Izvorni članak pogledajte na : http://lopov-marinko-mikulic.bloger.index.hr/post/marinko-mikulic-jedan-od-najvecih-lopova-u-drzavi-i-dalje-neometano-radi-pljacka-unistava/23552508.aspx
