Međunarodni dan prevencije od suicida (10. rujan)

Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com/Dragutin Fišli, Slatina.

Od 2003. godine, na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava, 10. rujna se obilježava Međunarodni dan prevencije samoubojstva  s ciljem unaprijeđenija znanja, širenja informacija, smanjivanja diskriminacije i podizanja svijesti da je samoubojstvo moguće spriječiti.

Ljudi koji žele izvršiti samoubojstvo najavljuju svoju namjeru, a u velikom broju je i verbaliziraju (prijateljima, kolegama, obitelji). Razgovor o smrti (pa i onoj prirodnoj) ljudima najčešće budi neugodne osjećaje i osjećaj straha. Osobita se nelagoda javlja kada nam netko od bliskih osoba, kolega govori kako razmišlja o samoubojstvu, ispituje o smrti...

Kada nam je nelagodno, najčešće ćemo dopustiti da nas emocije „prevladaju" i ignorirat ćemo poziv na razgovor o toj „crnoj" temi, prebaciti na šalu, šutjeti, otići, ne razgovarati...

Upravo će takva reakcija potvrditi naveden citat: Za samoubojicu drugi ljudi znače odsutnost.

Čitanjem literature, članaka koji se bave temom samoubojstva, možete se upoznati s načinima „kako" razgovarati s osobom koja  pomišlja na samoubojstvo te pomoći i sebi u nošenju vlastitih strahova, nelagodnosti i nesigurnosti .

Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti ljudi širom svijeta i predstavlja  jedan od tri glavnih uzroka smrti mladih do 25. godine života. 

Žene pokušavaju samoubojstvo tri puta učestalije nego muškarci. Muškarci oduzmu vlastiti život četiri puta više od žena.
Žene i mladi u mnogo većoj mjeri od ostalih kategorija populacije pokušavaju samoubojstvo.
Svaki suicidalni čin - bilo da rezultira samoubojstvom ili pokušajem samoubojstva, indirektno ugrozi najmanje 6 drugih osoba.

U više od 80% slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati samoubojstvo. Oni daju znakove o tome što bi ih u izvršenju suicida moglo spriječiti, kao i znakove postojanja suicidalne namjere.

-Motivi samoubojstva i rizični faktori :

Čak niti kada samoubojica ostavi oproštajno pismo, ne možemo biti sigurni u povode, a osobito u uzrok samoubojstva.
Literatura spominje sljedeće motive samoubojstva:

• Traženje pomoći.
• Bijeg iz nepodnošljive situacije.
• Olakšanje od teških psihičkih boli.
• Pokušaj utjecanja na neku značajnu drugu osobu.
• Kako bi se pokazalo koliko se nekoga voljelo.
• Olakšavanje teškoća drugima.
• Kako bi se druge ražalostilo.
• Kako bi se uvjerilo druge koliko je očajno bilo živjeti.
• Otkriti jesu li zaista voljeni.
• Gubitak kontrole.

Rizični faktori predstavljaju stresne događaje, situacije, ili uvjete života koji povećavaju vjerojatnost da će osoba pokušati ili učiniti samoubojstvo.
Oni mogu biti slijedeći:

• Nedostatak vještina prilagođavanja teškoćama u kojima se osoba nalazi.
• Gubitak veze s bliskom/značajnom osobom ili više osoba.
• Iznenadni obiteljski problemi.
• Gubitak identiteta ili statusa u društvu.
• Zakonski problemi u koje osoba zapadne.
• Alkoholizam ili druge ovisnosti.
• Nisko samopoštovanje.
• Slabija samokontrola.
• Izolacija.
• Otuđenje.
• Depresija.
• Bespomoćnost.
• Beznađe.
• Loš uspjeh u školi.
• Kronični intenzivni stres.
• Gubitak drage osobe.
• Izloženost zlostavljanju.
• Samoubojstvo druge osobe.
• Tjelesne promjene.
• Osjećaj neprihvaćenosti unutar obitelji, vršnjaka...

Kao što je nemoguće sa sigurnošću utvrditi motive nečijeg samoubojstva, gore navedeni znakovi upozorenja ne moraju nužno značiti da će osoba koja ih pokazuje pokušati ili počiniti samoubojstvo niti da će izloženost nekim od navedenih rizičnih činitelja uistinu potaknuti osobu na samoubojstvo.

No, svaku prijetnju samoubojstvom shvatite ozbiljno. Ako posumnjate da osoba koju poznajete razmišlja o samoubojstvu, budite otvoreni i pitajte ju razmišlja li uistinu o tome. Važno je pokazati osobi da se brinete i da ste joj spremni pomoći.

Budite iskreni prema sebi i toj osobi poštujući svoje granice i zajedno kontaktirajte povjerljive osobe (učitelja, psihologa, socijalnog radnika, liječnika, članove obitelji, rodbinu...) za pomoć. Ako osoba odbija takve kontakte podsjetite ju kako vam je ukazala dovoljno povjerenja dijeleći s vama svoje osjećaje te da vam može dovoljno vjerovati.

Budite strpljivi u slušanju njezinih teškoća. Kada vam govori o svojim problemima izbjegavajte rečenice poput: Ma sve će biti u redu., Nemoj se tako osjećati., To si samo umišljaš.- Nije tako.  Ne nudite jednostavna rješenja niti ne umanjujte osjećaje koje osoba pokazuje. Uvjeravanjem osobe kako njezini problemi nisu tako veliki, ili da se „ne mora" „loše osjećati" neće učiniti da se osoba osjeća bolje, uvidi rješenje za probleme u kojima se nalazi.

-Primjer kako možete razgovarati :

Neka osoba zna da želite s njom razgovarati: Rado bi razgovarao/la s tobom., Imam dojam da si već duže vrijeme tužan/tužna... -  Osim što pokazujete želju za razgovorom, osobi dajete do znanja da ju „vidite" i da „osjećate" kako se nalazi u nevolji, da je tužna, zabrinuta...

Kada vam osoba govori o svojim problemima i osjećajima, slušajte ju pažljivo i ako tijekom razgovora posumnjate da pomišlja na samoubojstvo, otvoreno ju pitajte o tome: Razmišljaš li o samoubojstvu?, Planiraš li takvo što?,  Jesi li već s nekim razgovarao/la o tome?.

Izrazite svoju zabrinutost: Zvučiš potreseno., Mora da je to veoma teško za tebe., Ne želim da nešto učiniš sebi.,  Želim s tobom potražiti pomoć.

Važno da suicidalna osoba ne ostane sama.

Kome se obratiti?

Ukoliko se vi, ili netko koga poznate nalazi u presuicidalnom stanju i treba pomoć kontaktirajte:  prijatelja, člana obitelji, učitelja, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, liječnika, kolegu na poslu...

Za pomoć se možete obratiti i stručnom timu Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije.