Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com/Dragutin Fišli, Slatina.
Hrvatska Vlada prošlog je tjedna usvojila Zakon o poljoprivrednom zemljištu i poslala ga u saborsku proceduru. Ukoliko Zakon bude izglasan ovoj će Vladi uspjeti završiti ono što su započeli njeni prethodnici - uništiti hrvatskog seljaka.
Tekst upućen saboru kao da nije Zakon kojim bi se pokušala dugoročno riješiti loša poljoprivredne politika. Prije nalikuje iznalaženju načina kako izbaciti iz igre seljaka u korist velikih koncerna. To je očigledno već letimićnim listanjem Zakona. Ukoliko vladajući kao i njihovi prethodnici budu podizali ruke po stranačkom opredijeljenju riječ „seljak“ može se brisati iz popisa hrvatskih zanimanja.
Ministarstvo je u zadnjih desetak godina već prodalo ili dalo u dugoročni zakup 29 posto najatraktivnijeg zemljišta velikom korporacijama. Uvjeti su bili i više nego povoljni, za neke gotovo badava. Prema grubim procjenama stručnjaka, na raspolaganju je samo dvestotinjak tisuća hektara koja mogu poslužiti u svrhu poljoprivredne proizvodnje uz koliko- toliko razumne investicije kako bi se ta zemlja privela svrsi. Seljaci upozoravaju da su bez zemlje osuđeni na propast, no zakon im ne nudi mogućnost kupnje.
EUROPA DALEKO
Dok se onih 29 posto dalo koncernima u najam gotovo badava sada se na raspolaganje tržištu namjerava staviti i marginalnije zemljište ali samo uz dugoročne i po svemu sudeći znatno skuplje zakupe. Dakle, nedostupno OPG-ima. No, kombinatima dostupno. Iz Udruge „Živo selo“, kažu kako se resornom ministru nije slučajno omakla opaska o „tvornici pod vedrim nebom“. Intencija Zakona je izgleda prehranu Hrvata dati u ruke nekolicini „najvećih“. To je u čistoj suprotnosti sa situacijom u Europi gdje niz zemalja, predvođene Švicarskom i Švedskom čak načelno zabranjuje korporativnu kupovinu zemlje.
Nitko od onih koji navodno brinu o hrvatskom seljaku nije se potrudio podsjetiti da su u istoj Europi na koju se stalno pozivamo upravo mala gospodarstva stvorila moćnu poljoprivredu. Svojim sunarodnjacima jamče prehrambenu samodostatnost. Dok je Hrvatska, s izuzetno kvalitetnom, a neobrađivanom zemljom sve ovisnija o uvozu. Prema podacima nestranačke skupine Živo selo, koje nam je iznio član Udruge Dragutin Vincek, tijekom zadnjih desetak godina Hrvatska dnevno gubi oko dva milijuna dolara na netouvozu hrane, a samo na uvozu goveda i mlijeka godišnje gubi oko jedan posto BDP-a. To smo plaćali vanjskim zaduživanjem. Situacija više to ne dozvoljava pa se poljoprivredna politika mora promijeniti.
OPG-i PROŠLOST?
Iako je donošenje novog Zakona koji bi definirao ciljeve poljoprivrde trebao biti završen u srpnju i već u rujnu se naći na prvom čitanju u Saboru, očigledno su brojne kritike pridonijele odgodi. Umjesto Zakona na dnevnom su redu neprestano bile izmjene i dopune Zakona. Strućnjaci koji su znali sadržaj, nadali su se da na Markovom trgu zapravo pokušavaju donijeti „pametniji“ Zakon od ovoga što su na kraju ipak donijeli. Prevarili su se. Iznova je prešućeno da su zapadnoeuropska obiteljska gospodarstva bila i ostala potpuno dominantan dio prehrambenog sustava. Dok hrvatska birokracija i nemali dio politike kao da ima drukčije naočale pa ta gospodarstva vide više - manje kao socijalne slučajeve. – U najmanju ruku ta se gospodarstva toleriraju kao pojava na putu odumiranja, kaže Vincek.
Predlagatelj Zakona hrvatske građane tretira ili kao potpune naivce ili budale.
Dovoljno je navesti nekoliko primjera po kojima bi i najveći laici vidjeli pogodovanje Zakona jednoj strani. Nikada toliko očigledno.
OBJAVA TRAJALA 15 DANA
Prvo: Zakon je objavljen samo na internetu i Narodnim novinama- Neka se nitko ne osjeti uvrijeđen, ali tko od seljaka to čita, pita se Vincek. Dodajmo, objava je trajala samo 15 dana. Drugo:Zakon predviđa zakup na 50 godina. Obiteljsko je gospodarstvo tijekom tog dugog perioda za njih u slučaju, primjerice, bolesti, spriječeno dati zemlju u podzakup, a sam zakup može prenijeti samo na nasljednika prvog nasljednog reda. Baš nikoga – niti rodbinu ili osoblje, bez obzira na kvalifikacije. Istovremeno predviđa se da pravne osobe koje zakupe državno zemljište imaju pravo puno pravo raspolaganja zakupom i njegovim prijenosom na svoje pravne kćeri. -Dakle, nije riječ o zaštiti racionalnosti proizvodnje nego o načelno negativnom stajalištu prema cijeloj jednoj kategoriji zakupnika, negoduje Vincek.
Treće:Također, prema novom će Zakonu biti raspisan natječaj na koji se može javiti bili tko, neovisno o mjestu boravka. - Skupina Živo selo smatra da ako dođe do realizacije zakupa prednost treba dati čimbenicima zemljišnog okrupnjavanja. To znači da bi se, osim slučaja već postojećeg neupitnog posjedovanja, prednost trebalo dati susjedstvu ili nekome u bližoj okolici, a tek potom ostalima- kaže Vincek. Konkretno, u Zakonu je navedeno da će za svako pojedino zemljište biti proveden javni natječaj pa je svejedno hoće li se na njega javiti netko iz Istre u Slavoniju ili iz Dubrovnika u Varaždin. Zakonodavac sigurno nije predvidio da netko iz Varaždina, tko ima tridesetak krava, uzme u najam zemlju u Istri i odlazi ih tamo svadnevno hraniti. Banaliziramo? Sumnjam da će skeptici isto misliti do kraja teksta.
Četvrto: Seljak mora ispuniti gospodarski program i napisat elaborat o tehničko – tehnološkim karakteristikama gospodarskog rada Za pisanje elaborata kakav se očekuje većini od nas trebala bi pomoć magistra ekonomije ili agronomije.
Pogodovanje koncernu.
Peto: Vrednovanje stručne spreme što „vrijedi“ 60 bodova od 100 maksimalno. Ruku na srce, teško da će netko fakultetski obrazovan ostati na selu i baviti se poljoprivredom od koje je korist u Hrvatskoj gotovo nikakva.
Pogodovanje koncernu.
Šesto: Broj zaposlenih i predviđenih zapošljavanja. Nije potrebno komentirati
Pogoduje koncernu.
Sedmo: Poljoprivredno se zemljište može prodati izravnom pogodbom samo u nekim slučajevima. Samo u slućaju kad kupujete veću ćesticu od svoje. Što će, primjerice, seljaku koji ima pet hektara još 10 ? Njemu možda treba još koji hektar više.
Pogoduje koncernu.
ZAKON POGODUJE I STRANCIMA
Tako bismo mogli raščlaniti gotovo svaki članak Zakona. Slućajno!?
- Po novom Zakonu Općine i gradovi nemaju ništa sa poljoprivrednim zemljištem – totalni centralizam, rezolutan je Dragutin Vincek. I dodaje – Mislim da niti do sada nije bilo dobro, ali ne mogu zamisliti pomak kad će birokrat iz fotelje u Zagrebu odlučivati o zemljištu u Trnovcu.
I lokalne samouprave su, moglo bi se reći, pridonijeli cijeloj bizarnosti situacije. Naime, država im je još 2005. ponudila izradu programa. Neki ih uopće nisu predali, a oni koji jesu ne „frcaju entuzijazmom“. – Mislim da su županije trebale dobiti ovlast kontroliranja općina. Mislim da stvari uvijek bolje funkcioniraju kad postoji kontrola. Ne znam kako bi bilo onako, ali znam kako će biti ovako -25 najvećih uvoznika su i najveći otkupljivači poljoprivrednih proizvoda i oni diktiraju tempo. Poljoprivredno zemljište bez obzira na vlast nastavlja istim putem koji provodi desetljećima, a koja nepovratno uništava hrvatko selom i jača uvoz, uvjeren je Vincek.
Nemali je broj onih koji su uvjereni da će Zakon osim koncernima najviše pogodovati strancima. Zakonodavac kaže kako stranci ne mogu kupovati zemlju u Hrvatskoj i hvale se kako su ishodovali da to neće moći još sedam godina nakon ulaska Hrvatske u Uniju. No, nešto su „zaboravili“ napomenuti. Isti ti stranci imaju pravo osnovati tvrtku u Hrvatskoj i najnormalnije, kao hrvatska tvrtka, kupiti zemlju!
U cijeloj ovoj bizarnoj situaciji s bizarnim Zakonom u središtu, čak nas niti ne čudi takva bizarnost. Naviknuti smo čitajući zakone. No, kad im je prošao Ovršni, pa onaj o predstečajnoj nagodbi...ne vidimo razloga zašto ovaj ne bi. Oni koji ih pišu čak se više niti ne trude „zakukuljiti“ nešto pa da se potrudimo pronaći uobićajenu „rupu u zakonu“. Tako i tako im prolaze. Sve dok većina u Saboru poslušno diže svoje rućice. Kao što će 99 posto dići i za Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Ali poljoprivreda očigledno više nije strateški cilj hrvatske države. Za razliku od većine država svijeta.
- Temeljem ovog Zakona svo hrvatsko poljoprivredno zemljište završiti će u rukama koncerna. Daj Bože da me budućnost demantira- da pokaže da sam bio u krivu, završava Dragutin Vincek, član Udruge Živo selo čije kritike i prijedloge nitko od zakonodavaca nije,čini se, niti pročitao.
U Sv Đurđu riječ je samo o 316 hektara ali ovaj slučaj zorno pokazuje kako intencija Zakona ( ista odredba je i dijelom novog Zakona) nije podupirati OPG što mu kritičari glasno zamjeraju. U Sv. Đurđu odluka o dodjeli je van snage i morat će se raspisati novi natječaj za dodjelu poljoprivrednog zemljišta. Premda malo mjesto s malo raspoloživog zemljišta Sv. Đurđ uspio je dignuti struku na noge. Kritičari Zakona o poljoprivredi ( novi je još gori po malog hrvatskog seljaka) kao da su jedva dočekali da na konkretnom primjeru mogu objasniti ono što pokušavaju godinama- Hrvatska će lošim Zakonima uništiti domaću poljoprivredu. Isti oni koji su se kleli da je poljoprivreda strateško interes zemlje, sada ju bespoštedno prodaju. – O.K. Zdrava hrana postala je sve raritetnija i time sve skuplja. Tko nam garantira da koncerni neće izvoziti hranu prizvedenu na tim parcelama dok ćemo mi jesti uvozno smeće? Zna se da je zemlja u Hrvatskoj kvalitetna, velika područja nisu nikada tretirana i samim tim otrovnih tvari nema niti u tragovima. Raj za proizvođaće zdrave hrane i za dobru zaradu. Ali, klasika, zašto bi zaradio neki seljak kad su u igri veliki koncerni. Zašto Hrvati ne bi jeli smeće da bi se Nijemci hranili organskom, zdravom hranom?- ljut je Horvat.
BEZ PRILAGODBE NA ŽIVOT NA TERENU
Njega kao i Udrugu Živo selo i sve one koji djeluju iskreno zainteresirani za podijelu zemlje na pravedan i svrsishodan način, muči jedno- Najviše ne smeta što se Ministarstvo svojim zakonskim odrednicama ne prilgođava životu na terenu. U državi je milijun hektara neobrađene zemlje, a ovom našem kraju koji živi od te zemlje i seljaci ju žele raditi to se zakonski onemogućava.
S načelnikom Sv. Đurđa razgovarali smo samo dan ranije prije no što je Vlada donijela novi Zakon. Tad je vizionarski rekao ( iako u našoj državi ne treba biti vizionar kad su pogodovanja u pitanju) : Zakon je u ideji i sad se pregovara u korist velikih kompanija. Slobodno mogu reći da će, ukoliko prođe u takvom obliku, njegova primjena upropastiti cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku i to na razini koju si je Ministarstvo odredilo kao „ prioritet“, OPG-a. Zna se kako sela funkcioniraju. To nije megalomanija, već egzistencijalno uzdržavanje obitelji sa po dva do tri zaposlena. Ako je to 30 do 40 hektara za jednu farmu...to je za naše područje vraški problem. Slavonija može tako funkcionirati, ali mi ne. Obiteljska gospodarstva ne mogu funkcionirati na principu megalomanije, osobito u ovim slabo naseljenim krajevima i sa malo zemlje. Ako ovako nastavimo, ostat ćemo bez vlastite proizvodnje hrane. Ma, nisu dečki ludi. Prodaja se čuva za strance – U Njemačkoj je hektar 15ooo kuna, a u Njemačloj 40 tisuća eura.
Budući da je toga dana Zakon još uvik bio u nekoj ladici Ministarstva, Zlatko Horvat je rekao „ Sudeći prema svemu ne daj Bože da ga netko izvuče“. O kakvom je Zakonu riječ i što on donosi hrvatskoj poljoprivredi kad obojica spominju Boga i pogodovanje u istom kontekstu! Bože sačuvaj.(Višnja Gotal/www.regionalni.com)
