Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.
VOĆIN: SVOJE PRSTE MILOŠEVIĆ JE IMAO I U RATNIM ZLOČINIMA NA PAPUKU !
I površna analiza prijeratnih i poslijeratnih zbivanja u Hrvatskoj potvrdit će tezu da su Milošević i njegovi pristaše zamišljenu zapadnu granicu "velike Srbije" na liniji Karlobag - Karlovac - Virovitica, pod svaku cijenu, pokušali ostvariti presijecanjem Podravske magistrale na slatinskom području od kojega do državne granice s Mađarskom nema ni desetak kilometara zračne linije.
Prvi oružani napad pobunjenih srpskih stanovnika dogodio se već 2. listopada 1990. godine oko 18 sati, kad se, u organizaciji Srpske demokratske stranke za Slavoniju i Baranju, pred slatinskom policijskom stanicom okupilo oko 500 građana srpske nacionalnosti sa slatinskog, daruvarskog, pakračkog i virovitičkog područja. Cilj im je bio spriječiti odvoženje oružja TO iz Slatine, a poslije se pokazalo, i oružano zauzimanje policijske stanice. U metežu koji je nastao prevrtali su se automobili, pucalo se iz pištolja, ali je policija uspjela obraniti zgradu i srpski pobunjenici nisu osvojili policijsku stanicu. Da je i u ovom prvom oružanom incidentu u Slavoniji Slobodan Milošević vrlo vjerojatno imao svoje prste, pokazuje izvješće beogradske TV koja je iste večeri prikazala njegov susret s delegacijom SDS-a za Slavoniju i Baranju. Samo desetak sati poslije članovi delegacije našli su se u središtu oružanog incidenta pred slatinskom policijskom stanicom.
Već 13. siječnja 1991. godine srpski su pobunjenici na Papuku postavili barikade, a dan poslije dr. Jovan Rašković pred više od 5000 okupljenih Srba u Kometniku kod Voćina poručio je srpskim stanovnicima u Slavoniji: "Pravite si Krajinu i neka vam je sa srećom."
U kolovozu su naoružani srpski pobunjenici, uz pomoć JNA, balvanima blokirali sve prilaze Voćinu i selima s većinskim srpskim stanovništvom. Zavladalo je pravo predratno stanje. Više od 300 hrvatski civila u Voćinu je zarobljeno. Uz povremena puškaranja prema hrvatskim selima, 4. rujna 1991. u 9.05 sati dobro naoružani srpski pobunjenici opkolili su sela Čojlug, Četekovac i Balinci nedaleko od Slatine. Nakon minobacačkog napada uslijedila je pljačka, paljenje kuća, a dan poslije hrvatske snage zatekle su u selima 22 masakrirana hrvatska civila i dva policajca koji su branili ta sela. Četekovački pokolj tek je najavio još teži ratni zločin koji se dogodio od 13. na 14. prosinca 1991. godine u petnaestak kilometara udaljenom Voćinu.
Srpski pobunjenici, "Beli orlovi" i JNA masakrirali su 45 hrvatskih civila. Učinjeno je to nakon odluke iz Beograda da Banjalučki korpus JNA neće prijeći Savu i nakon naređenja da se srpske postrojbe i narod iz tih krajeva premjeste u Banjaluku. U izvješću promatračkog tima EU, koji je dva dana poslije stigao u Voćin, piše:
"Sve hrvatske kuće u selu su uništene, spaljene i još se dime. U isto vrijeme srpske kuće imaju samo polupana stakla na prozorima od eksplozija. U Voćinu smo do 13.20 sati vidjeli 24 smrznuta leša (zaklani, ustrijeljeni iz male udaljenosti, spaljeni). U katoličkoj crkvi četnici su imali skladište municije i sve su digli u zrak, a od crkve je ostao samo jedan zid. Pred crkvom je ležao čovjek: ruke su mu bile vezane lisicama prije nego što su ga izboli, odrezali mu lijevo uho i sve zube. Mrtvo tijelo tada je bačeno na vatru tako da su ostali samo noge i gornji dio torza s glavom i rukama, odvojeni na 1,5 do 2 metra. Drugi leševi ležali su uokrug vlastitih kuća i u dvorištima."
Iako su već početkom 1992. godine ratni zločini nad hrvatskim civilima na tom području procesuirani, za masakre nad nedužnim civilima dosad nitko nije kažnjen. Slatina je jedini grad u Hrvatskoj u kojem je prije 1991. godine živjelo više od 47 posto srpskog stanovništva, a koji nije pao u ruke srpskih pobunjenika. Od srpskih pobunjenika okupirani Papuk već je u prosincu ratne 1991. godine bilo prvo oslobođeno područje u Hrvatskoj.
Video :
VOĆIN: SVOJE PRSTE MILOŠEVIĆ JE IMAO I U RATNIM ZLOČINIMA NA PAPUKU !
Prvi oružani napad pobunjenih srpskih stanovnika dogodio se već 2. listopada 1990. godine oko 18 sati, kad se, u organizaciji Srpske demokratske stranke za Slavoniju i Baranju, pred slatinskom policijskom stanicom okupilo oko 500 građana srpske nacionalnosti sa slatinskog, daruvarskog, pakračkog i virovitičkog područja. Cilj im je bio spriječiti odvoženje oružja TO iz Slatine, a poslije se pokazalo, i oružano zauzimanje policijske stanice. U metežu koji je nastao prevrtali su se automobili, pucalo se iz pištolja, ali je policija uspjela obraniti zgradu i srpski pobunjenici nisu osvojili policijsku stanicu. Da je i u ovom prvom oružanom incidentu u Slavoniji Slobodan Milošević vrlo vjerojatno imao svoje prste, pokazuje izvješće beogradske TV koja je iste večeri prikazala njegov susret s delegacijom SDS-a za Slavoniju i Baranju. Samo desetak sati poslije članovi delegacije našli su se u središtu oružanog incidenta pred slatinskom policijskom stanicom.
Već 13. siječnja 1991. godine srpski su pobunjenici na Papuku postavili barikade, a dan poslije dr. Jovan Rašković pred više od 5000 okupljenih Srba u Kometniku kod Voćina poručio je srpskim stanovnicima u Slavoniji: "Pravite si Krajinu i neka vam je sa srećom."
U kolovozu su naoružani srpski pobunjenici, uz pomoć JNA, balvanima blokirali sve prilaze Voćinu i selima s većinskim srpskim stanovništvom. Zavladalo je pravo predratno stanje. Više od 300 hrvatski civila u Voćinu je zarobljeno. Uz povremena puškaranja prema hrvatskim selima, 4. rujna 1991. u 9.05 sati dobro naoružani srpski pobunjenici opkolili su sela Čojlug, Četekovac i Balinci nedaleko od Slatine. Nakon minobacačkog napada uslijedila je pljačka, paljenje kuća, a dan poslije hrvatske snage zatekle su u selima 22 masakrirana hrvatska civila i dva policajca koji su branili ta sela. Četekovački pokolj tek je najavio još teži ratni zločin koji se dogodio od 13. na 14. prosinca 1991. godine u petnaestak kilometara udaljenom Voćinu.
Srpski pobunjenici, "Beli orlovi" i JNA masakrirali su 45 hrvatskih civila. Učinjeno je to nakon odluke iz Beograda da Banjalučki korpus JNA neće prijeći Savu i nakon naređenja da se srpske postrojbe i narod iz tih krajeva premjeste u Banjaluku. U izvješću promatračkog tima EU, koji je dva dana poslije stigao u Voćin, piše:
"Sve hrvatske kuće u selu su uništene, spaljene i još se dime. U isto vrijeme srpske kuće imaju samo polupana stakla na prozorima od eksplozija. U Voćinu smo do 13.20 sati vidjeli 24 smrznuta leša (zaklani, ustrijeljeni iz male udaljenosti, spaljeni). U katoličkoj crkvi četnici su imali skladište municije i sve su digli u zrak, a od crkve je ostao samo jedan zid. Pred crkvom je ležao čovjek: ruke su mu bile vezane lisicama prije nego što su ga izboli, odrezali mu lijevo uho i sve zube. Mrtvo tijelo tada je bačeno na vatru tako da su ostali samo noge i gornji dio torza s glavom i rukama, odvojeni na 1,5 do 2 metra. Drugi leševi ležali su uokrug vlastitih kuća i u dvorištima."
Iako su već početkom 1992. godine ratni zločini nad hrvatskim civilima na tom području procesuirani, za masakre nad nedužnim civilima dosad nitko nije kažnjen. Slatina je jedini grad u Hrvatskoj u kojem je prije 1991. godine živjelo više od 47 posto srpskog stanovništva, a koji nije pao u ruke srpskih pobunjenika. Od srpskih pobunjenika okupirani Papuk već je u prosincu ratne 1991. godine bilo prvo oslobođeno područje u Hrvatskoj.
Video :
