utorak, 16. listopada 2012.

IZVJEŠĆE DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2011.GODINU - rasprava u ime kluba HDSSB-a.

Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.


Saborski zastupnik HDSSB-a, Dr. Dražen Đurović:
Gospodine Mladene Bajiću,
Da ste kojom srećom Glavni državni odvjetnik u bilo kojoj drugoj normalnoj, istinski demokratskoj državi u kojoj neupitno funkcionira trodioba vlasti, a da vas se otkrilo kako ulazite u veleposlanstvo stranih država i velesila i još uz to vodite tajne razgovore, sa njihovim obavještajcima, isti tren bila bi pokrenuta istraga.

A kada bi u tim normalnim demokratskim državama gdje funkcionira trodioba vlasti, parlamentu kojem odgovarate bilo poznato da ste strane obavještajce izvješćivali i brifirali o pojedinačnim kaznenim progonima koje vodite, kao što ste to vi radili u veleposlanstvu SAD-a, isti bi tren pred tim Parlamentom bio pokrenut postupak za vašim razrješenjem.

I konačno, kada bi u Hrvatskoj stvarno funkcionirala trodioba vlasti na neovisnim načelima, zbog svega toga vas bi gospodine Bajiću, nakon što bi vas Hrvatski Sabor razriješio, odmah po izlasku iz ove zgrade, represivni aparat izvršne vlasti uhitio i predao vas pravosuđu Republike Hrvatske. Naravno, uz posve izvjesno jednomjesečno zadržavanje zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.

Ukupno gledano , rad Državnog odvjetništva može dobiti jedva prolaznu ocjenu, ali Glavni državni odvjetnik nema prolaz.
Stoga , a i zbog svega prethodno iznesenog, klub zastupnika HDSSB-a uopće neće sudjelovati u ovoj farsi od glasovanja.




CJELOKUPNI STAV HDSSB-a O IZVJEŠĆU GLAVNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA ZA 2011.GODINU!

Izvješće Državnog odvjetništva za 2011. godinu kao i prethodnih godina sadrži iscrpne statističke pokazatelje i usporedne prikaze u odnosu na prethodne godine preko kojih se mogu dobiti vrijedni podatci o stanju i kretanju kriminaliteta prema kategorijama kaznenih djela, dobnim skupinama i vrstama počinitelja, analizirati trendovi pojavnosti određenih kaznenih djela te steći određeni dojam o kvaliteti zaštite imovine Republike Hrvatske od strane Državnog odvjetništva kao zakonskog zastupnika.
Prema zbirnim podatcima iz izvješća, vidljivo je da nema nekih znatnijih odstupanja u strukturi počinjenja niti u strukturi sankcioniranja za većinu kaznenih djela koja se zasebno analiziraju u izvješću. No kao što je poznato svakome tko se bavio ili susretao sa statistikom, statistika govori i sve i ništa.
Kada je riječ o kaznenim djelima iz gospodarskog kriminala prema podatcima iz izvješća broj optuženih, presuđenih te od toga osuđujućih kaznenih djela u stalnom je padu od 2007.godine. U Izvješću se taj trend tumači promjenom strukture ovih djela, jer se podnosi sve više prijava za prijevare u gospodarstvu, a te se prijave zbog nemogućnosti dokazivanja prijevarne namjere , u pravilu odbacuju.
Javna percepcija ali i stav HDSSB-a je da se gospodarski kriminalitet od 2007. do danas ne smanjuje, a čemu su svakodnevno i svjedoci hrvatski radnici u desecima i stotinama hrvatskih poduzeća koja zbog pljačke i lopovluka, korupcije i nesposobnosti, nepotizma i političkog uhljebljivanja svakodnevno završavaju u stečaju.
Državne imovina se i dalje beskrupulozno i bezobzirno krčmi , nažalost i bez računa i bez krčmara , a sve na teret hrvatskih građana. Desetci milijardi neplaćenih davanja državi, tisuće upropaštenih poduzeća, desetci tisuća fikus-tvrtki koje su služile za isisavanje novca, stotine tisuća ugašenih radnih mjesta. A sve to za posljedicu ima nekoliko stotina prijava za gospodarski kriminal.
Nedavno smo imali gotovo tragičnu situaciju da i državna revizija i saborski zastupnici i mediji moraju provesti zajedničku istragu da bi praktički natjerali državno odvjetništvo da reagira u , od početka potpuno jasnoj situaciji oko malverzacija u slučaju Planinska.
Scenarij po kojem se javno dobro, bila to zemlja, tvornica, kuća, poslovni prostor , zgrada itd. prodaje ispod cijene , a ako se isto ili slično takvo dobro kad to radi država, grad ili općina kupuje daleko iznad realne cijene, scenarij je viđen bezbroj puta , ali pravna država ne reagira. 
Zar Državno odvjetništvo mora reagirati tek kad cijela javnost , mediji i Sabor rasprave neku pljačku.
Taj scenarij nažalost posljednjih godina prečesta je pojava, da bi se radilo samo o pukoj slučajnosti. Percepcija je javnosti da Državno odvjetništvo u slučaju većih korupcijskih afera koje zahvaćaju više političke i gospodarske krugove reagira tek kada o pojedinom slučaju pljačke državne imovine raspravljaju već i kumice na placu.
Javna je percepcija da Državno odvjetništvo bira kada i koga će prijaviti , uzimajući u obzir odnose političkih snaga u državi, javno mnijenje i sl. 

S obzirom na način kako je glavni državni odvjetnik ustrojio Državno odvjetništvo , a to je strogo hijerarhijski uz striktnu subordinaciju s njegovim uredom kakva prije njega nikad nije postojala, i zasluge za uspjehe ali i brojna pitanja o sve češćim velikim neuspjesima moraju biti uperena upravo prema Glavnom državnom odvjetniku.

Imamo novi ZKP, koji je navodno učinkovitiji , a kaznene prijave za velike afere koje su potresale Hrvatsku sve češće idu na dorade, budu odbacivane ili čak slučajevi odlaze u zastaru. Da li je Državno odvjetništvo, koje ima više djelatnika nego ikad, pretrpano, da li je možda Glavni državni odvjetnik premoren i istrošen ili je cijeli sustav ovako kako je danas ustrojen, a tu u prvom redu mislim na način kako je Glavni državni odvjetnik ustrojio svoju samovladu unutar cijelog Državnog odvjetništva, dakle, da li je tako ustrojen sustav jednostavno počeo „trokirati“ ? Ili taj sustav nikad nije pošteno ni proradio?

I treba li Hrvatskoj svake godine uoči izvješća Državnog odvjetnika u Hrvatskom Saboru nova parada? Jer uhićenje i spektakularno izručenje studenata od 19 god. i njihovih roditelja zbog kupovine jednog ispita na fakultetu nije ništa drugo nego bezobzirna parada i cirkus za javnost i medije gladne senzacija. Otkriće da je netko s posve lažnom falsificiranom i kupljenom diplomom radio godinama u javnoj upravi puni dva retka na kraju stranice, a vijest da je redoviti student kupio jedan ispit na fakultetu , uz medijsku pompu završava s uhićenjem, javnim linčem i jednomjesečnim pritvorom.

O tempora, o mores!
I tko to podobnim novinarima dila informacije , tko to formira javno mnijenje prema svojim potrebama? Tko je to odlično, pa i preodlično surađivao s dr.Ivom, a potom s njegovom nasljedicom pospremao Ivu? 
Koga je to do jučer SDP htio smijeniti a danas ga zagovara i zašto?
U sabornici se naprosto može osjetiti, najblaže govoreći, neka nelagoda u svim stranačkim klubovima zastupnika , kad treba kritički progovoriti o radu Glavnog državnog odvjetnika.
To nije dobro za državu , to nije dobro za hrvatsku demokraciju. U Hrvatskoj nema i ne smije biti svetih krava ili tabu tema.


Mi u HDSSB-u, koji je regionalna, demokratska, proeuropska ali i nacionalna stranka nemamo povjerenje u zaštitnika imovine Republike Hrvatske koji po svoje mišljenje odlazi u američko veleposlanstvo i kojeg brifiraju trećerazredni obavještajci. 

Glavni hrvatski državni odvjetnik 2. veljače 2010. sastao se s dvojicom djelatnika američkoga veleposlanstva, među kojima je bio i specijalni agent za sigurnosna pitanja, kako bi ih informirao o tijeku istrage o operaciji Spice, otkriva dokument objavljen na WikiLeaksu, a riječ je o bilješci koju je 12. veljače sastavio tadašnji američki veleposlanik James Foley. 

Također u bilješci američkog veleposlanstva u Zagrebu nakon sastanka s Glavnim državnim odvjetnikom u siječnju 2010., objavljenoj na WikiLeaksu navodi se slijedeće: "Slučaj za koji su hrvatski tužitelji najviše zainteresirani ilegalno je posredovanje između Sanaderovih prijatelja i austrijskog Hypo Alpe Adria Banka. U slučaju Hypo, Sanader je navodno dogovorio zajam od četiri milijuna njemačkih maraka svom susjedu iz devedesetih Miroslavu Kutli, za što je od Kutle zauzvrat primio 800.000 njemačkih maraka". 

Istini za volju, prema DORH-ovim bilješkama i višestrukim očitovanjima Glavnog državnog odvjetnika, većina sastanaka opisanih u izvješćima objavljenima na WikiLeaksu nije se ni dogodila, a sadržaj onih koji su se dogodili drugačiji je od zapisanog u američkim depešama. 

Tako je govorio Glavni državni odvjetnik. Vjerodostojne istrage nadležnih državnih tijela nije bilo.
Ali, ako laže koza, ne laže rog. 

Što je s SMS-ovima koje je Glavni državni odvjetnik upućivao Sanaderu a koji su ovih dana objavljeni na jednom portalu, što je s prethodno objavljivanim SMS-ovima Glavnog državnog odvjetnika upućivanih jednom danas pokojnom novinaru a koji su se ticali brojnih istraga? Što je s 500 telefonskih razgovora s jednom novinarkom dnevnih novina?
Ne može se u stranim veleposlanstvima odlučivati kad „će pijetao kukuriknuti kako ne bi prije vremena završio u loncu“.
Može u kolonijama i banana državama, ali ne smije u uređenim i suverenim državama.


Hrvatska se nauživala prljave moći, Hrvatskoj trebaju „čiste ruke“.
Hrvatskoj ne treba novi J.Edgar Hoover , Hrvatskoj treba jedan Antonio Di Pietro.
Pa kakva bi to afera bila u SAD-u da njihov državni odvjetnik odlazi po vlastito mišljenje npr. u veleposlanstvo Francuske? 

Jesu li nadležne državne službe uopće analizirale sve depeše s WikiLeaksa a koje se tiču neformalnih i formalnih kontakata Glavnog državnog odvjetnika s stranim veleposlanstvima u Republici Hrvatskoj? I što o tome misli predsjednik Republike Hrvatska, Vlada ali i ovaj Hrvatski Sabor?
Mene osobno kao zastupnika Hrvatskog Sabora ali i kao hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata vrijeđa što smo mi danas uopće u prilici raspravljati o izvješću Glavnog državnog odvjetnika nakon što su takve skandalozne informacije procurile u javnost.