Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.
Velik broj samoubojstava hrvatskih branitelja posljednjih godina posljednje je zvono za uzbunu i poziv odgovornima u ovoj državi da problem ovog dijela hrvatske populacije najzaslužnijeg što je Hrvatska danas slobodna međunarodno priznata država treba hitno početi rješavati na primjeren način. Svako novo samoubojstvo hrvatskog branitelja ostat će neizbrisiva mrlja u karijeri svakog hrvatskog političara koji nije ništa poduzeo da se braniteljima u svim segmentima posveti najveća moguća briga.
Velik broj samoubojstava hrvatskih branitelja posljednjih godina posljednje je zvono za uzbunu i poziv odgovornima u ovoj državi da problem ovog dijela hrvatske populacije najzaslužnijeg što je Hrvatska danas slobodna međunarodno priznata država treba hitno početi rješavati na primjeren način. Svako novo samoubojstvo hrvatskog branitelja ostat će neizbrisiva mrlja u karijeri svakog hrvatskog političara koji nije ništa poduzeo da se braniteljima u svim segmentima posveti najveća moguća briga.
Hrvatski branitelji dobili su rat, ali polako gube bitku u miru. Znatan broj njih i danas osjeća i proživljava ratne strahote, no za to ne dobivaju potrebnu pozornost i skrb države, nego su prepušteni sami sebi. Jedan od problema odnosi se na nepriznavanje statusa ratnog vojnog invalida, odnosno oboljenja od posttraumatskog stresnog poremećaja ili skraćeno PTSP-a, kojih je puno više nego što se službeno priznaje, o čemu svjedoči velik broj samoubojstava među hrvatskim braniteljima. Od završetka rata do početka ove godine ubilo se oko 4000 branitelja. O odnosu države prema braniteljima razgovarali smo s Tihomirom Trešćecom, predsjednikom Zajednice udruga branitelja liječenih od PTSP-a Republike Hrvatske (ZUHBL PTSP RH) i pripadnikom 1. Gardijske brigade koji je prošao je sva ratišta u Domovinskom ratu osim Vukovara.
'Nisam zadovoljan tretmanom prema braniteljima oboljelima od PTSP-a', rekao je Teršćec za portal dnevno.hr. 'Danas je situacija utoliko bolja što je sve više ljudi u Hrvatskoj svjesno tog problema, puno više nego prije deset godina. No, problem liječenja branitelja oboljelih od PTSP-a je zapravo je velikim dijelom vezan uz problem hrvatskog zdravstva i sveprisutni problem financiranja liječenja i smještaja u bolnicama, da bi se na kraju sve svelo na liječenje medikamentima'.
Za maćehinski odnos prema oboljelima od PTSP-a krive su sve političke stranke
Prema njegovim riječima dodatni problem za branitelje oboljele od PTSP-a je prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja prema rok za ostvarenje statusa ratnog vojnog invalida bio 31.12.2005. Međutim, ističe Trešćec, nakon tog roka još 36.000 branitelja podnijelo je zahtjev za dobivanje statusa oboljelog od PTSP-a kako bi mogli bi ostvariti sva prava koja im pripadaju za sudjelovanje u Domovinskom ratu. Nažalost, svi ovi zahtjevi automatizmom su odbijeni i nisu uopće uzeti u obzir na razmatanje. Iako ovaj potez vladajući opravdavaju nedostatkom financijskih sredstava, branitelji oboljeli od PTSP-a s pravom pitaju trebaju li se baš na njima provoditi radikalne mjere štednje.
U Zajednici udruga branitelja liječenih od PTSP-a za takav maćehinski odnos prema braniteljima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu krive sve političke stranke koje se branitelja prisjete samo na obilježavanju obljetnica pobjedničkih akcija. Rezultat takvog odnosa je dramatičan podatak da se svake godine ubije 100 do 120 branitelja, kako je rekao Mladen Pavković, autor knjige 'Svakim nas je danom sve manje', koja je početkom godine objavljena u Zagrebu, a o apsurdnom odnosu prema braniteljima svjedoči i ovogodišnja inicijativa da branitelji iz svojih mirovina pokriju dug od oko dva milijuna kuna nastalih u izgradnji spomenika hrvatskim braniteljima u Kninu.
Problemu PTSP-a nastalih u ratnim okolnostima najviše pozornosti posvećeno je u SAD-u. Općenito, simptomi PTSP-a uključuju noćne more, proživljavanje traumatskih scena, opsesivne misli, izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumatsko iskustvo, opća povećana anksioznost i strah da se o traumi govori, sklonost alkoholizmu i uporabi narkotika. Najteži oblik PTSP-a je sklonost samoubojstvu, koja je kod oboljelih od PTSP-a u prosjeku šest puta veća nego kod osoba koje ne pate od PTSP-a.
Govoreći o apsurdnom Zakonu u kojem je određen rok za prijavu oboljelih od PTSP-a, Trešćec ističe kako rok za dijagnozu oboljelog od PTSP-a ne postoji u SAD-u. 'U uređenim vojskama takav rok ne postoji. U SAD-u pravo na status ratnog vojnog invalida priznaje se vojnicima i 27 godina nakon rata', kaže predsjednik Tihomir Trešćec.
U nedostatku adekvatne državne skrbi za probleme oboljelih branitelja Zajednica udruga branitelja liječenih od PTSP-a organizirala je susrete s vijetnamskim veteranom Johnom Blehmom, koji je postao veliki prijatelj hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a. Ova veteran iz Arizone autor je knjige 'Anđeo smrti' koja je besplatno dijeljena braniteljima oboljelima od PTSP-a na tribinama i predavanjima po cijeloj Hrvatskoj kako bi im se i na taj način pomoglo da se odupru ovoj teškoj bolesti, kaže Trešćec.
Pomoć vijetnamskog veterana Johna Blehma
Američki veteran John Blehm je osam i pol godina služio u američkoj vojsci. Tijekom 1969. i 1970. godine 19 mjeseci je služio u Vijetnamu. Tri puta je ranjen, a tijekom svoje vojne karijere primio je 21 odličje, među ostalim tri Grimizna srca i dvije Brončane medalje časti. Knjigu o svojim iskustvima u Vijetnamu napisao je kako bi prijatelji i članovi obitelji mogli bolje shvatiti kroz što je sve prošao u ratu. Knjiga koju je napisao u vlastitoj nakladi, pomogla je nekim drugim veteranima koji su se također borili s Post traumatskim stresnim poremećajem (PTSP), pa tako i našim braniteljima s tim zdravstvenim problemom.
Koliko je problem dobro ilustrira podatak da je u vijetnamskom ratu poginulo je oko 58.000 Amerikanaca, da bi se nakon povratka u domovinu, ubilo njih 150.000. Gotovo tri puta više vojnika diglo je ruku na sebe nego što ih je poginulo u borbi! Trešćec naglašava kako gluposti govore oni koji kažu da mi koji smo ratovali u svojoj zemlji ne možemo imati PTSP jer je Domovinski rat ostavio je teške ožiljke na psihi hrvatskih branitelja. 'To je bio veliki stres', naglašava predsjednik ZUHBL PTSP-a.
Usprkos razvijenom sustavu skrbi za vojnike koji se vraćaju iz ratova, Amerika i danas strahuje od vala masovnih suicida vojnika koji se vraćaju iz Iraka ili Afganistana. Kako bi smanjili štetne posljedice PTSP-a, Amerikanci ulažu puno novca za poboljšanje skrbi vojnika oboljelih od PTSP- i mijenjaju zakone kako bi poboljšali brigu o svojim herojima iz rata. Primjerice, u prosincu 2005. američki Kongres donio je odluku da se iz proračuna za fiskalnu godinu 2006./2007. za poboljšanje liječenja ratnih veterana i njihovo mentalno zdravlje izdvoji 95 milijuna dolara.
Novac je u prvom redu namijenjen liječenju PTSP-a u američkim zdravstvenim ustanovama, poboljšanju usluga dijagnosticiranja i otkrivanja zloporaba, poboljšanje zdravstvenih usluga oboljelim veteranima koji žive u udaljenim dijelovima države, poboljšanje obrazovnih programa kako bi se na vrijeme otkrili simptomi PTSP-a. Ove godine Institut za medicinu preporučio je da se svi vojnici koji se vraćaju iz Iraka i Afganistana proći jednom godišnje obave pregled radi otkrivanja posttraumatskog stresnog poremećaja te da savezne agencije provode više istraživanja o djelotvornosti postojećih tretmana za oboljele od PTSP-a. Procjenjuje se da od 2,6 milijuna vojnika raspoređenih u Iraku i Afganistanu, njih 13 do 20 posto imaju simptome PTSP-a.
Ovakvu brigu za svoje ratne invalide Trešćec objašnjava dugom američkom vojnom tradicijom. 'Američki vojnik ide dobro pripremljen u rat. Prošao je dobru obuku, kompletno je opremljen, dok je hrvatski branitelj išao u rat bez svega toga. Američki vojnici prije odlaska na bojište prolaze detaljne liječničke preglede. Liječnici uspoređuju njegovo fizičko i psihičko zdravlje prije i poslije rata, a po povratku kući na promatranju je još šest mjeseci', rekao je Trešćec i naglašava kako američki vojnici ne trebaju tražiti svoja prava, nego ih automatski ostvaruju u sklopu sustava. Naravno, njihov način dijagnosticiranja i liječenja u usporedbi s hrvatskim je znanstvena fantastika. Predsjednik ZUHBL PTSP-a podsjeća kako je postojala inicijativa da se isti način preslika i u Hrvatsku, no to će izgleda ostati samo na obećanjima zbog nedostatka financijskih sredstava.
Riječ je o sustavu praćenja i dijagnosticiranja u kojem svaki vojnik koji se vraća s ratišta odlazi u posebnu sobu gdje se simuliraju ratni uvjeti. Vojnik ponovo dobiva osjećaj da je u ratu, uz zvukovne i ostale podražaje. Liječnici za to vrijeme prate njegove reakcije i postavljaju dijagnozu.
Obećali su da će takve sobe biti napravljene u Zagrebu, Splitu i Rijeci, međutim ništa od toga zasada, a i kontakata s braniteljima oboljelih od PTSP-a je sve manje, naglašava Trešćec i rezignirano zaključuje kako se do 2000. možda i moglo nešto napraviti, ali sada u uvjetima gospodarske krize, šanse su nikakve.
Broj branitelja s dijagnozom PTSP-a veći od službenog
Danas u Hrvatskoj ima 16.838 registriranih ratnih vojnih invalida s dijagnozom PTSP-a. Nažalost, njihov broj puno je veći. Mnogima je nakon dužeg psihijatrijskog promatranja dijagnosticiran PTSP-a, no ta se dijagnoza danas ne priznaje. Trešćec ističe kako bi i u slučaju da se svakom od 36.000 branitelja koliko ih je podnijelo zahtjev za statusom branitelja oboljelog od PTSP-a prizna taj status, ukupan broj branitelja oboljelih od PTSP-a iznosio tek 10 posto od oko 500.000 registriranih branitelja. U svjetskim razmjerima to nije veliki postotak gdje je omjer PTSP-jevaca među sudionicima ratnih operacija iznosi 12-13 posto.
ZUHBL PTSP je na zahtjev ministra branitelja Freda Matića poslao prijedloge izmjena i dopuna Zakona o pravima hrvatskih branitelja. U njima smo, kaže Trešćec, tražili da se briše rok za prijavu PTSP-a. Velik broj samoubojstava hrvatskih branitelja posljednjih godina posljednje je zvono za uzbunu i poziv odgovornima u ovoj državi da problem ovog dijela hrvatske populacije najzaslužnijeg što je Hrvatska danas slobodna međunarodno priznata država treba hitno početi rješavati na primjeren način. Svako novo samoubojstvo hrvatskog branitelja ostat će neizbrisiva mrlja u karijeri svakog hrvatskog političara koji nije ništa poduzeo da se braniteljima u svim segmentima posveti najveća moguća briga.(izvor-Dnevno.hr)
