Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.
Glavni organizator 'Patriotska fronta' u srpskoj je javnosti postala poznata nakon što je prije nekoliko godina organizirano obučavala grupu srpske djece rukovanju automatskim oružjem u nekom sibirskom kampu, koji drži tamošnja ruska organizacija sličnog patriotskog predznaka.
Doda li se, da je svečanom otvaranju ovogodišnjeg vojvođanskog kampa prisustvovao i dogradonačelnik Vukovara Dejan Drakulić, član SDSS-a, te nastup KUD–a 'Sloga' iz Vukovara - a da je istodobno podršku ovom dječjem logorištu, uz lokalno vodstvo Socijalističke partije Srbije (SPS), dalo i rusko veleposlanstvo u Beogradu te neke militarističko-desničarske organizacije iz Rusije - cijela priča postaje koliko ozbiljna toliko i politički krajnje intrigantna.
Glavni organizator 'Patriotska fronta' u srpskoj je javnosti postala poznata nakon što je prije nekoliko godina organizirano obučavala grupu srpske djece rukovanju automatskim oružjem u nekom sibirskom kampu, koji drži tamošnja ruska organizacija sličnog patriotskog predznaka.
Srpska nacionalistička udruga "Patriotska fronta - Udruženje ratnih veterana srpskih zemalja 1990.-1999." ove je godine od 15. do 24. srpnja organizirala 'Međunarodni omladinski kamp - Sabor 2012' u vojvođanskom gradu Apatinu. Uz ovu udrugu veterana iz agresije na Hrvatsku i BiH te rata na Kosovu i sukoba s NATO-om 1999., a koja čak i Srbiji slovi kao ekstremna desnica, suorganizator kampa općina je Apatin i tamošnji turistički i terapijski centar Banja Junaković.
Ova vijest, koja se posljednjih dana mogla pročitati u lokalnim vojvođanskim glasilima, u svakoj bi drugoj državi osim Hrvatske, izazivala podozrenje cijelog niza institucija, od onih Ministarstva obrazovanja, preko policije do pravobraniteljice za djecu. Naime, iako kamp u svom nazivu nosi riječ "međunarodni" u njemu borave isključivo djeca srpske i ruske nacionalnosti, među kojima i djeca iz Hrvatske. Zna li se, pak, da je glavni organizator 'Patriotska fronta' u srpskoj javnosti postala poznata nakon što je prije nekoliko godina organizirano obučavala grupu srpske djece rukovanju automatskim oružjem u nekom sibirskom kampu, koji drži tamošnja ruska organizacija sličnog patriotskog predznaka, jasno je da bi i ovaj omladinski kamp u Apatinu i njegov programa rada s djecom trebao bi pod budnom paskom hrvatskih vlasti.
Podršku daje rusko veleposlanstvo i neke militarističko-desničarske organizacije iz Rusije
Doda li se, da je svečanom otvaranju ovogodišnjeg vojvođanskog kampa prisustvovao i dogradonačelnik Vukovara Dejan Drakulić, član SDSS-a, te nastup KUD–a 'Sloga' iz Vukovara - a da je istodobno podršku ovom dječjem logorištu, uz lokalno vodstvo Socijalističke partije Srbije (SPS), dalo i rusko veleposlanstvo u Beogradu te neke militarističko-desničarske organizacije iz Rusije - cijela priča postaje koliko ozbiljna toliko i politički krajnje intrigantna.
Istina, "Patriotska fronta" tvrdi da je misija ovakvih kampova sklanjanje mladih sa ulica, upotpunjavanje društvenog života, proširivanje međunarodne suradnje, multikulturalnosti i međuetničke povezanosti različitih naroda i kultura; a kao glavni cilj ističe se "vaninstitucionalna edukacija mladih" u borbi protiv poroka, promicanju zdravog načina života i razvoja ekološke svijesti. No o kakvoj je to "multikulturalnosti i međuetničkoj povezanosti različitih naroda i kultura" riječ najbolje otkriva činjenica da se radi o 70-tak djece uzrasta od 10 do 19 godina iz Srbije, Hrvatske, Republike Srpske, Ruske Federacije, te sa sjevera Kosova iz mjesta Zubin Potok, Zvečan, Gazivode i Žitković, čije stanovništvo ne pristaje živjeti unutar nezavisne države Kosova.
"Zloupotreba djece" i krivična odgovornost onih koji organiziraju takve aktivnosti
Dakle, radi se o djeci čija slavenska jezična, kulturna, pravoslavne i politička baština zasigurno ne predstavlja primjer "multikulturalne raznolikosti", ali nasuprot tome može biti temelj za 'mitologiziranje' srpsko-ruskog pravoslavno-panslavenskog nacionalizma. Onog istog, koje je dovodilo do krajnje "neprilične bliskosti" između lokalnih četnika i ruskih postrojbi u mirovnoj misiji UN-a u Hrvatskoj i BiH, te kao što i danas dovodi do "bliskosti" primjerice srpskih i ruskih nogometnih huligana.
Da nije riječ o nekakvoj 'političkoj paranoji' najbolje pokazuju riječi samog atašea za kulturu ruskog veleposlanstva u Srbiji, Aleksandra Konanihina, koji je, prema navodima tamošnjih E-novina, izjavio kako pozdravlja zalaganje grada i predsjednika općine "koji su pružili dragocjenu pomoć da ovaj kamp zaživi, a koji je prije svega vezan za njegovanje pravoslavne tradicije, kao i za duh srpskog naroda i srpsku porodicu.".
Dakle, slučaj 'Međunarodnog omladinskog kampa' u vojvođanskom gradu Apatinu, baš nikog ne bi trebao iznenadit. Kao što ne bi trebalo olako povjerovati navodima njegovih srbijanskih organizatora kako je riječ o "vaninstitucionalnoj edukaciji mladih na fonu istinskih životnih vrijednosti, zdravog način života i razvoja ekološke svijesti.". Kao ni tome da video za ovaj kamp, za razliku od prijašnjeg u Bačkoj Palanci, ovaj put ne sadrži slike koje bude militaristička asocijacije. No, mnoge fotografije u oba su videa zajedničke, pa je za pretpostaviti kako je riječ o istom izvoru. Stoga ostaje sumnja da je ovakvo umiveno i "ekološko" deklariranje, tek rezultat činjenice da su se - prije dvije godine, nakon povratka srpske djece iz "ruske avanture" - oglasili i srpski psiholozi, sociolozi, pravnici, pa čak i tužilaštvo, pri čemu su svi bili suglasni da je riječ o "zloupotrebi djece", a neki su čak i postavljali pitanje krivične odgovornosti onih koji organiziraju takve aktivnosti djece i mladih.
Obzirom da je o cijelom tom slučaju tada kratko izvješteno i u hrvatskim medijima – potpuno je nejasno kako je moguće da hrvatske vlasti, da ne kažemo i obavještajne službe, ne prate rad "Patriotske fronte', koja - nakon organiziranog podučavanja srbijanskih mališana borilačkim i vojnim vještinama, sastavljanju i rastavljanju oružje, bacanju bombi i noževe - sada organizira kamp za djecu "svih srpskih zemalja", u što je očito obuhvaćena i Hrvatska. I to, još uz podršku vukovarskog dogradonačelnika i predsjednika tamošnjeg SDSS-a Dejana Drakulića.
Politička odgovornost koja se ne može izbjeći
Zbog sve toga, Hrvatske su vlasti dužne ispitati ne događa li se u kampu u Apatinu, u kojem borave i djeca koji su hrvatski državljani i s područja republike Hrvatske, nešto što bi moglo biti suprotno ne samo hrvatskim zakonima, nego čak i međunarodnoj Konvencije o pravima djeteta. Riječ je o političkoj odgovornosti koja se ne može izbjeći, čak i ukoliko to vodi na neugodan i "sklizak" teren: od pitanja odnosa hrvatske vlasti i institucija prema srpskoj manjini koje već duže diktira Samostalna demokratska srpska stranka, pa do pitanja koja se eventualno dotiču diplomatskih odnosa između Hrvatske i Ruske Federacije.
Tim više, jer se hrvatske političke strukture do sada nisu libile pokazati izrazito tvrd stav, a neki bi rekli i nefleksibilan, prema bilo kakvom odgoju djece izvan kontrole obrazovnih institucija. Barem je takav slučaj bio s inicijativama koje su dolazile od strane hrvatskih branitelja.
Pa je tako prije nekoliko godina, uz brojne kritike pa i podsmjeh, neslavno propao prijedlog dijela braniteljskih udruga da jednom ili dva puta godišnje organiziraju u školama sastanak djece s nekim od roditelja učesnika Domovinskog rata. Posljednji slučaj, od prije samo nekoliko dana, u kojem je Centra za mirovne studije osudio, kako ocjenjuju, "zabrinjavajuću praksa militarizacije djece" koju provodi "karlovački počasni vod ZNG-91" koji prilikom "obilježavanja nekih povijesnih datuma i državnih praznika organizira vod djece obučene u vojne uniforme", a koji je odgovarajući na dopis CMS-a podržala i pravobraniteljica za djecu, gospođa Mila Jelavić – još više pokazuje začuđujuću nedosljednost i političku dvoličnost odnosa u Hrvatskoj prema ovom pitanju.
Ili je u Hrvatskoj čak i mogućnost da su vukovarska djeca srpske nacionalnosti izložena velikosrpskim političkoj propagandi, mitovima, militarizaciji, i ideološkoj 'talibanizaciji' - nešto što je tabu tema?
Rusko iskustvo i ruski instruktori u Srbiji
Kakav je odnos u samoj Rusiji prema militarizaciji djece pokazuje i izjava Aleksandra Kravčenka, bivšeg kozačkog dobrovoljca koji je 90-ih godina ratovao na strani Srba na prostoru BiH, a koju je srpski portal 'Vesti online' objavio istražujući slučaj odlaska srpske djece u Sibir. Kao jedan od osnivača ruske udruga "Stjaga" organizacije koje navodno ima bliske odnose s "Patriotskom frontom" – Kravčenko je potvrdio da u Rusiji djeluje oko 2500 kampova u kojima se vojnim vještinama obučava između 100.000 i 150.000 djece. "Mi ne učimo djecu da ratuju, već da žive. Sklanjamo ih sa ulica, od alkoholizma, narkomanije, usmjeravamo ka sportu, učimo ih patriotizmu, vojnim vještinama, pravoslavnim moralnim vrijednostima, tradiciji, kulturi...".
Isto tako Kravčenko je potvrdio da su u Srbiji već ranije postojali kampovi slični onima u Rusiji, kao i da je u njima bilo primijenjeno ne samo rusko iskustvo nego i angažirano nekoliko ruskih instruktora. Kako to izgleda, dobro pokazuje i video objavljen na popularnom internetskom servis za razmjenu takvog sadržaja youtube, a koji prikaz slike kampa, najvjerojatnije u Bačkoj Palanci.
Obavijest pisana i ćirilicom i latinicom, na srpskom jeziku i ekavici
Dejan Drakulić, vukovarski dogradonačelnik i predsjednik tamošnjeg SDSS-a, još je početkom veljače 2010. u Hrvatskoj izazvao žustre rasprave kad je uoči sjednice Gradskog vijeća Vukovara na adrese vijećnika i medijskih kuća, odaslao obavijest o zamjeni vijećnika SDSS-a pisanu i ćirilicom i latinicom, ali na srpskom jeziku i ekavici. Već tada je naime bilo očito da je riječ o smišljenoj političkoj provokaciji na tragu nešto ranijeg Drakulićevog zahtjeva, kada je kao predsjednik Kluba vijećnika SDSS-a tražio da se trojici predstavnika srpske manjine u Gradskom vijeću Vukovara materijali za sjednice dostavljaju na srpskom jeziku i ćirilici. Također, poznat je i svojedobni Drakulićev zahtjev da na vratima njegova ureda u zgradi gradske uprave stoji dvojezični natpis pisan latiničnim i ćiriličnim pismom što je gradonačelnik Željko Sabo tada odbio, nakon čega je Drakulić demonstrativno skinuo pločicu s latinicom.
Kako po popisu stanovništva iz 2001., u Vukovaru živi 32,88 posto Srba, što je manje od trećine stanovništva, a Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina propisuje kako se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika – pokazuje da je Dejan Drakulić očito vodi politiku koja predstavlja nastavak pokušaja srpskog posezanja za Vukovarom, te nemirenja s činjenicom da je Vukovara ne samo ostao hrvatski grad, nego i predstavlja poseban simbol za Hrvate. Time se, napokon, koliko se god to neki libili javno izreći, ovaj predsjednik SDSS-a u Vukovaru naslanja na onu velikosrpsku politiku koju možemo lako dešifrirati i iz plana SDSS-a da "srpsko" Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost u Ustavu RH (što je donekle osujećeno amandmanom Vesne Pusić); kao što se naslanja i na novi Memoranduma SANU, ili pak nedavne izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića o Vukovaru kao srpskom gradu "u koji se Hrvati nemaju što vraćati", danu novinaru Michaelu Martensu.(Dnevno.hr)
