Blog zamišljen da bez rezerve iznese istinu. Nezavisan,vlastitim financiranjem, nitko ne može usmjeravati autora u njegovom viđenju anomalija društva na koje upozorava....E-mail bloga/fajsdr@gmail.com......mobitel bloga/098 9360 936.Dragutin Fišli, Slatina.
| Utorak, 26 Lipanj 2012 | |
 Poštovani ratni prijatelji, hrvatski branitelji nepokorenog grada Osijeka!
U nemogućnosti pozdraviti vas osobno, ali ne dozvoljavajući da me fizička razdvojenost odvoji od vas i duhovno, upućujem vam svoje prijateljske pozdrave povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana osječkih branitelja.
Živo se sjećajući tih teških, ali časnih i ponosnih vremena obrane našega Osijeka, ne mogu se oteti jednoj spoznaji. Spoznaji kako nas tih dana prije 21 godinu i ne bijaše previše! Ali, iako malobrojni, bijaše nas dovoljno za suprotstaviti se zločinačkoj agresiji četničkih hordi i zločinačke tzv. JNA! I ne samo suprotstaviti, već i, uz Božju pomoć i našu zajedničku ljubav prema hrvatskoj Domovini i hrvatskome narodu, tu velikosrpsku neman i pobijediti! I ne dozvoliti da Osijek postane „Ocek“ već da ostane „Osijek – nepokoreni grad“! U mojim mislima i danas su tako svježa sjećanja na lica, vas, mojih suboraca i prijatelja!Na ljude koji nisu puno pričali i obećavali već svojim djelima, svojim životima i tijelima, svoj Osijek, svoju Slavoniju i Baranju i svoju Hrvatsku branili! Mi smo svoje obećanje ispunili. A da li su ispunjena očekivanja, snovi i nadanja naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i nas preživjelih, njihovih prijatelja i suboraca?
Jedno očekivanje, jedan san, jedno nadanje je ispunjeno. Imamo Hrvatsku! Slobodnu, nezavisnu, samostalnu! Ali, na žalost, ne onakvu kakvu hrvatski narod, svi hrvatski građani zavrijeđuju!
Današnja Hrvatska nije onakva za kakvu smo se borili, za kakvu se prolijevala hrvatska krv, za kakvu je ginuo cvijet hrvatske mladosti, kakvu smo svi zajedno sanjali! Na žalost ispunilo se proročanstvo Brune Bušića izgovoreno, ne tako davne 1975. godine. Samo da vas podsjetim. Taj veliki hrvatski domoljub i hrvatski mučenik jednom je prilikom rekao: „Da smo složni i čestiti, davno bi smo imali državu. A bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema države bez krvavih gaća! Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima… Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu vidjet ćemo kako naši kradu. Svatko nas je krao i potkradao, a najteže će biti kada naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima. Navalit će na nas velike ptice grabljivice. Kako tada nas spasiti od nas?“Ali mi nemamo pravo miriti se s takvim stanjem. Nemamo pravo zbog žrtve koju su za taj sveti tisućljetni svehrvatski ideal dali poginuli hrvatski vitezovi. Nemamo pravo na to niti zbog sebe i naše žrtve koju smo za slobodu i nezavisnost Hrvatske podnijeli i mi preživjeli. I zbog žrtve koju mnogi od nas podnosimo još i danas. Dragi moji ratni prijatelji, braćo i sestre suborci, ponosni i časni osječki branitelji!Nebrojeno puta mi sviješću prolazi misao kako nije lako u zatvoru biti niti kada si kriv, a kamoli nevin! Ali ja, iako nevin presuđen u politički montiranom i motiviranom sudskom procesu, kao nevina žrtva besramnog policijsko-političkog progona, nosim i podnosim težak križ nepravdom ukradene slobode. No, iako ovdje u zatvorskoj ćeliji tjelesno sam, srce mi ispunjava sreća zbog spoznaje da sam duhom zajedno s brojnim prijateljima, sugrađanima, s vama, mojim ratnim suborcima! Zajedno smo, vi i ja, unatoč stotinama kilometara udaljenosti, unatoč visokim i debelim zatvorskim zidinama, unatoč bodljikavoj žici mostarskoga zatvora! Zajedno, unatoč svima koji tako žarko žele rastaviti nas jedne od drugih! I zato, iako ovdje tjelesno sam, ne osjećam samoću. Jer sam svjestan istinitosti izreke: „Onaj koji je u društvu plemenitih misli, nikad nije sam.“ A naša zajednička, vaša i moja, ljubav prema našem Osijeku, našoj Slavoniji i Baranji, prema našoj jedinoj domovini Hrvatskoj, ta ljubav jest plemenita! I zato i vi, i ja, pa i kada smo tjelesno sami, nismo duhom i mišlju u samoći već u odabranom društvu! Pa i kada nam nije lako, imamo u srcu ono što je najvažnije za podnijeti svako iskušenje: vjeru i ljubav. I ta vjera i ljubav i meni daje snagu. Vjera u Boga me ne samo ne napušta nego, što su iskušenja veća i teža, sve više jača. Kao i ljubav. Ljubav prema Domovini, prema Slavoniji i Baranji, prema Osijeku. Ljubav prema mome sinu, mojoj obitelj, vama, mojim prijateljima. Dragi moji ratni prijatelji, ponosni osječki branitelji. Budite ponosni na ono što smo zajedno u obrani Osijeka, Slavonije i Baranje i cijele Republike Hrvatske učinili! Na taj ponos imamo i pravo, ali i obvezu! Zbog nas, naše djece, unučadi i generacija koje dolaze. Zbog uspomene i sjećanja na 1726 naših poginulih branitelja i sugrađana s područja bivše općine Osijek! I baš zbog njih, ali i zbog nas i naše djece, ne klonimo duhom! Unatoč svim nedaćama kojima je naša Hrvatska danas izložena, budimo ustrajni i uporni u izgradnji onakve Hrvatske kakvu hrvatski narod i svi njeni građani i zavrijeđuju. Za Hrvatsku ljepše, izvjesnije i sretnije sadašnjosti i budućnosti! A na kraju, vlastodršce iz Banskih Dvora, i one prethodne i ove trenutno vladajuće, koji u obnašanju vlasti zaboravljaju da im je tu vlast u ruke dao hrvatski narod i koji svojim činjenjem rade ne u korist već na štetu tog istog hrvatskog naroda, pokazujući bešćutnost i bezobzirnost prema građanima Osijeka i cijele Slavonije i Baranje, ali i prema većini hrvatskih građana cijele Republike Hrvatske, podsjetit ću na riječi hrvatskog političara Stjepana Radića: „Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko, to neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska!“ Želeći svako dobro u životu vama i vašim obiteljima, u nadi našeg skorog, ponovnog susreta u našem nepokorenom gradu Osijeku iskreno vas pozdravljam i čestitam Dan osječkih branitelja! Vaš prijatelj i suborac, Branimir Glavaš U Mostaru, 26. lipnja 2012. godine. |
