Objavljeno: 7.11.2011
ĐAKOVO - "Bivši radnici Đakovštine podigli su Vladin logor i opasali se bodljikavom žicom. Njih 350 ne odustaje od zahtjeva za isplatom 26 milijuna kuna otpremnine, iz logora ne idu dok im se zahtjev ne ispuni", "Više od 150 radnika KIO Keramike izišlo je na ulice, zaustavilo promet, traže otpremnine i 250 radnih mjesta. Zbog svojih zahtjeva najavljuju put u Zagreb, ne odustaju....", "Prosvjeduju
radnici slatinskog Gaja" - samo su neki od primjera koji ovih dana tresu Slavoniju, a gdje se građani ni trenutka nisu libili izići na ulice kako bi ostvarili svoja prava.
S druge strane, dok cijeli svijet potresaju globalni prosvjedi u kojima ostale nacije izražavaju nezadovoljstvo zbog nezaposlenosti, siromaštva, pada standarda, većina hrvatskih građana radije ostaje u toplini svojih domova. Politolog Ivan Grdešić kaže kako odgovor na pitanje zbog čega se ljudi ne okupljaju na većim, općenitijim prosvjedima, a žestoko sudjeluju u onim konkretnim je upravo u tom - konkretnom. “Kada je životna sudbina u pitanju, kada se udružuju sa svojim kolegama, susjedima, radnicima s kojima su radili, gdje postoji visoka razina identifikacije, ne samo oko tog problema nego i oko sudbine koju su doživjeli, tada je ta motivacija velika i značajna. Za razliku od velikih skupova koje često organiziraju organizacije kojima oni ne pripadaju, nisu možda članovi, ni aktivisti, pa im se te poruke čine daleke i, rekao bih, ne još sasvim važne za njihove neposredne živote. Dnevne teškoće ljudi danas su tako velike da i ne misle o tome kako bi bilo važno sudjelovati u nečemu što ima dugoročnu perspektivu i što bi dugoročno i njima moglo pomoći. Osim toga, mislim da građani ne vjeruju organizatorima takvih skupova, ni sindikatima, ni organizacijama civilnoga društva, niti strankama. Najviše vjeruju svojim susjedima, ljudima s kojima su radili za strojem”, pojašnjava Grdešić.
- Riječ je o tipu političke kulture koju smo naslijedili i počeli ju graditi u posljednjih 20 godina. Demokracija u zapadnom svijetu omogućuje javni prosvjed i na neki način živi u toj javnoj demonstraciji nezadovoljstva bilo kroz medije, okupljanja, aktivnosti civilnoga društva, dok je komunistička politička kultura, pa onda i ova naša postkomunistička, zapravo sprječavala javna okupljanja i javnu demonstraciju. Mi nismo razvili političku kulturu javnog okupljanja ili javnog prosvjeda, mi nemamo Hyde Park Corner na kojem stanemo na kutiju i protestiramo. To je nešto što jednostavno nismo usvojili. Ja se samo nadam da ćemo to usvojiti u izbornoj situaciji, da ćemo tu priliku iskoristiti da iziđemo i prosvjedujemo - zaključuje Grdešić.(Glas Slavonije)
MILIĆ: MLADA SMO DEMOKRACIJA
"Mirni prosvjedi su obilježje razvijenih demokracija. Mi smo mlada demokracija, i to se još nije razvilo. Naš mentalni sklop desetljećima je odgajan u komunizmu, u kojem se sugeriralo kako nije moguće nešto promijeniti jer postoje strukture koje misle, a one, sugeriralo se, dobro i nepogrešivo misle. Taj stav samo se prelio u današnje stanje. Kao treće, i najvažnije, ljudi prosvjeduju kad im se dokida nešto što im je vrijedno", pojašnjava mr. sc. Mladen Milić, asistent na KBF-u u Đakovu.Ivan Grdešić politolog Mi nemamo Hyde Park Corner na kojem stanemo na kutiju i protestiramo. To je nešto što jednostavno nismo usvojili |
S druge strane, dok cijeli svijet potresaju globalni prosvjedi u kojima ostale nacije izražavaju nezadovoljstvo zbog nezaposlenosti, siromaštva, pada standarda, većina hrvatskih građana radije ostaje u toplini svojih domova. Politolog Ivan Grdešić kaže kako odgovor na pitanje zbog čega se ljudi ne okupljaju na većim, općenitijim prosvjedima, a žestoko sudjeluju u onim konkretnim je upravo u tom - konkretnom. “Kada je životna sudbina u pitanju, kada se udružuju sa svojim kolegama, susjedima, radnicima s kojima su radili, gdje postoji visoka razina identifikacije, ne samo oko tog problema nego i oko sudbine koju su doživjeli, tada je ta motivacija velika i značajna. Za razliku od velikih skupova koje često organiziraju organizacije kojima oni ne pripadaju, nisu možda članovi, ni aktivisti, pa im se te poruke čine daleke i, rekao bih, ne još sasvim važne za njihove neposredne živote. Dnevne teškoće ljudi danas su tako velike da i ne misle o tome kako bi bilo važno sudjelovati u nečemu što ima dugoročnu perspektivu i što bi dugoročno i njima moglo pomoći. Osim toga, mislim da građani ne vjeruju organizatorima takvih skupova, ni sindikatima, ni organizacijama civilnoga društva, niti strankama. Najviše vjeruju svojim susjedima, ljudima s kojima su radili za strojem”, pojašnjava Grdešić.
- Riječ je o tipu političke kulture koju smo naslijedili i počeli ju graditi u posljednjih 20 godina. Demokracija u zapadnom svijetu omogućuje javni prosvjed i na neki način živi u toj javnoj demonstraciji nezadovoljstva bilo kroz medije, okupljanja, aktivnosti civilnoga društva, dok je komunistička politička kultura, pa onda i ova naša postkomunistička, zapravo sprječavala javna okupljanja i javnu demonstraciju. Mi nismo razvili političku kulturu javnog okupljanja ili javnog prosvjeda, mi nemamo Hyde Park Corner na kojem stanemo na kutiju i protestiramo. To je nešto što jednostavno nismo usvojili. Ja se samo nadam da ćemo to usvojiti u izbornoj situaciji, da ćemo tu priliku iskoristiti da iziđemo i prosvjedujemo - zaključuje Grdešić.(Glas Slavonije)
Postavio /dff
Braće radića 13 , Slatina 033/553-553
