Domovina net: Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
18. listopad – Vitez željeznog srca, GK Joza Ivakić Vinkovci
Trajanje: 55 minuta
Uzrast: 1. – 4. razred OŠ
Sadržaj: Kakve veze imaju ljubav i hrđa, saznajte u ovoj predstavi koja je zanimljiva i onim malima, ali i onim puno, puno većima. Ova zanimljiva i duhovita priča smještena u razdoblje kada su romantika i ljubav bili pojmovi koji pokreću svijet, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Uz zabavne songove, živopisne i razigrane scene, ova će predstava zabaviti i djecu i odrasle. Glavni akteri su princeza koja je nesretno zaljubljena u viteza čije je osvajačko srce usmjereno samo ka borbi i pronalasku (ne)postojećeg neprijatelja. Svakoga dana hrabri je vitez prolazio pored balkona tužne princeze, međutim nikada je nije primjećivao, da li zbog velikog šljema ili nije imao vremena za ljubav, ali jednoga dana počne padati kiša…
Režija: Andrijana Raguž
Likovi: Ivan Živković (vitez), Danijela Cvitanović (princeza), Mirjana Galić (dadilja)
Pripovjedači: Andrijana Raguž, Zorko Bagić
24. listopad – Forum crvenkapica, KD IBM Slavonski Brod
Trajanje: 45 minuta
Uzrast: 10+, viši razredi
Sadržaj: Hoće li Crvenkapica znati naći put bez wi-fi signala i mobitela? Možda je baka uspjela pobjeći… srela nekoga i otišla? Jesu li ulovili vuka i što se s njim dogodilo? Mi ćemo započeti bajku, a kako će završiti ovisi o vama! Forum kazalište spada u skupinu interaktivnih kazališnih tehnika. Radi se o predstavi koja nastaje kroz niz kazališnih vježbi, igara i tehnika te kroz kazalište daje moć odigravanja iste scene s drugačijim emocijama i karakterima. Recimo to ovako: Crvenkapica u danom trenutku ima dvojbe što napraviti, a ovisno o zadanom početnom karakteru (dobra ili razmažena ili znatiželjna ili… naivna djevojčica) odabire svoj put. Ova predstava daje moć govora kroz kazališni jezik i daje publici mogućnost upoznavanja problema na novi način. Interakcijom publici dajemo na razmišljanje o raznim kutovima iste priče. Publika je ta koja određuje smjer u kojem bajka ide, a on može zaista biti neočekivani, odnosno bajka može imati posve drugačiji kraj od poznate bajke.
Ideja i režija: Iva Srnec Hamer
Glumci i uloge u video materijalima: Katarina Šestić (crvenkapica), Luka Stilinović (lovac, vuk), Darija Vlajnić (baka), Valentina Srnojević (majka)
Video, snimanje i montaža: Matej Safundžić, Top light produkcija
Pripovjedač, meštar ceremonije: Matej Safundžić
25. listopad – Đuka Begović, Gradsko kazalište mladih Split
Trajanje: 50 minuta
Uzrast: srednja škola
Sadržaj: Jednosatna monodrama zamišljena je kao svojevrsni bećarski mjuzikl, jer je struktura monološke ispovijesti Đuke Begovića ispresijecana nizom tamburaških narodnih pjesama koje izvodi sam Berec.
Režija/dramatizacija/izvedba: Srećko Berec
26. listopad – Bijeli klaun, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
Trajanje: 40 minuta
Uzrast: 7+, predškolska dob i niži razredi
Sadržaj: Što kada svijet vidimo kao jedno veliko sivilo? Što kada svaki leptir, svaka ptica, svako jutro ima istu sivu boju? Koja je uopće naša boja u cijelom tom sivilu? Možda bi i mogli vidjeti boje kada bi samo zatvorili oči… Roman Damira Miloša, Bijeli klaun, prepun je inspirativnih životnih lekcija kako za male, tako i za nas malo veće. Miloš nas poziva da pogledamo vanjski, kao i unutarnji svijet nekim drugim očima.
Prema romanu Damira Miloša u režiji Tončice Knez
Igraju: Gordan Marijanović, Ivica Lučić, Areta Ćurković, Ivana Vukićević, Đorđe Dukić, Srđan Kovačević
Na sastanku su sudjelovali predstavnici SŠ Marka Marulića, IOŠ Slatina, DV Zeko, DV Suncokret, OŠ Davorin Trstenjak Čađavica, OŠ Vladimir Nazor Nova Bukovica, OŠ Josip Kozarac Slatina i OŠ Mikleuš.
Nakon predstavljanja Slatinske male scene, predstavljen je i program za Slatinske amaterske večeri koji će se održavati u istom vremenskom razdoblju u večernjim satima. Program za odraslu publiku otvorit će 20. listopada u 20 sati predstava za koju je tekst napisao Oliver Jukić, u režiji Olivera Jukića i Mirne Ostrošić “Kvar na dvostrukoj peći sa četiri prigušnice”. “Elektro Bioskop Bröder” iz Slatine zapisan je kao darovatelj u “Upisniku milodara za nutarnje uređenje župne crkve” iz 1911. godine pod rednim brojem 50. To otkrio, istražujući arhiv Župe svetog Josipa u Slatini, dr.sc. Žarko Španiček, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Požegi. Tragajući za više detalja o tom poduzeću, koje je očito bilo prvo u ovom gradu koje se bavilo prikazivanjem filmova, Oliver Jukić pronašao je informaciju da je vlasnik Mavro Bröder skončao u logoru Auschwitz 1942. godine skupa sa svojom obitelji. Na neki način ova predstava, kao i knjiga je i hommage tom čovjeku, iako se u pričama ne spominje kino, niti ovaj književni lik ima izravne veze s “pravim” Mavrom.
– S osamnaest domaćih glumaca vjerujem da se svi veselimo ovoj premijeri i našem prvjencu na daskama koje život znače- poručili su iz POU Slatina.
24. listopad – J. Kozarac, B. Vujčić: “Tena – kronika raspada jedne ljepote”
Zajednička predstava GK Joza Ivakić Vinkovci i GDK Gavella Zagreb, Ludens teatra Koprivnica, Gradskog kazališta Požega i Centra za cjeloživotno učenje i kulturu Bjelovar. Klasik hrvatske književnosti, iz pera “jednog od najvažnijih slavonskih pripovjedača”. “Tena” je ispisana na dodiru realističke zagledanosti u pukotine jednog društva i modernističkih nagnuća autora, pri čemu nije lišena subverzivnosti. Kozarac se kritički obrušava na ono u čemu prepoznaje destruiranje tradicionalnih vrijednosti, no istodobno je svjestan kako se vremena nužno mijenjaju, te bezglasni ženski likovi iznikli iz koncepta patrijarhata trebaju ustupiti mjesto ženama koje odlučuju i djeluju. Tena tako svoj osjećaj slobode verbalizira usklikom: “…ja sam ja; sve što je na meni, moje je!”, čija jeka odzvanja i danas. Pritom Kozarac nije toliko usredotočen na mentalitet, koliko na konkretnu ekonomsku i društvenu situaciju – raspadanje seoskih zadruga, Khuenovu strahovladu i silne eksploatacije lokalnih šuma od strane bogatih stranaca, te na domaće ljude koji “nezadovoljni starim usvajaju novo, da bi se, nadajući se upravo suprotnom, ubrzo našli na dnu”… Glavni lik stoga se može čitati i kao metafora za Slavoniju, za “raskoš koja se neštedimice rasipa”, pa smo pred djelom sposobnim otvoriti prostor za raznolike pristupe i rasprave…
Dramatizacija: Borislav Vujčić
Redatelj i adaptacija: Dražen Ferenčina
Scenografija: Marita Ćopo i Dražen Ferenčina
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Suradnice kostimografkinje: Emilija Šušković i Tena Pilić
Skladatelj i scenska glazba: Igor Valeri
Kostimografija i scenski pokret: Maja Huber
Autor rasvjete: Zdravko Stolnik
Šminka: Danijela Pavlek
Frizura: Darinka Smetiško
Dizajn plakata i programske knjižice: Dubravko Mataković
Video najava: Darko Bušnja
OSOBE:
Tena – Matea Marušić
Jerko Pavletić (otac) – Filip Šovagović
Jaroslav Beranek – Ivan Grčić
Leon Jungman – Davor Svedružić
Ciganin Đorđe – Vedran Dakić
Joza Matijević – Vladimir Andrić
Ivka, Jozina žena – Selena Andrić
Maruška, Đorđeva žena – Martina Stjepanović
stara gatara – Areta Ćurković
tri žene – Areta Ćurković, Selena Andrić, Zorko Bagić
krčmar– Ivica Lučić
Lakaj – Zorko Bagić
27. listopad – Alessandro Baricco, Teatar &TD, “Svila”
“Svaka priča ima svoju glazbu. Ova posjeduje bijelu glazbu. Važno je to napomenuti, jer bijela je glazba čudna vrst glazbe što ponekad zbunjuje: svira se polako, pleše se sporo. Kada se dobro svira, to je kao da čuješ zvuk tišine, a one koji je božanski plešu, promatraš li ih, doimaju se nepomičnima. Ta bijela glazba, to je nešto prokleto teško. Nemam više bogzna što za dodati. Možda tek pojasniti da se priča odvija u devetnaestom stoljeću: samo zato da nitko ne bi očekivao zrakoplove, perilice i psihoanalitičare. Nema ih. Možda drugi put.” A. Baricco.
Riječ je o uprizorenju hvaljenog romana “Svila” poznatog talijanskog pisca Alessandra Baricca, koji je na svega osamdesetak stranica uspio dočarati egzotični svijet ljubavi, prijateljstva i ratovanja, opsesije, misterije, a pomalo i magije. Priča je smještena u devetnaestostoljetni Japan, a započinje – epidemijom! Ipak, u priči su stradali su dudovi svilci zbog čega njezin junak kreće na trgovačko putovanje u Japan – zemlju gdje izlazi sunce i gdje nema zaraze, ali je prodaja dudovih svilaca ilegalna. Put do Japana traje čak tri mjeseca, a obilježen je ženom čije “oči nisu bile istočnjačkog oblika, a njezino je lice bilo lice djevojčice”. Kratke i sugestivne rečenice u romanu podsjećaju na haiku tehniku, i upravo tako prozračne ostavljaju prostora različitim interpretacijama i potiču maštanje. Režiju Filipa Šovagovića, smještenu u intimni atrij palače Cedulin iz 18. stoljeća, utjelovit će veliki glumac Goran Grgić uz mlade snage – Fabijana Komljenovića, Lunu Pilić i Anu Pogorelić. Predstavu će pratiti glazba orguljašice i skladateljice Katarine Ranković. Inače, za osmišljavanje ovog glazbeno-scenskog projekta zaslužna je organizatorica PagArtFestivala, muzikologinja Nina Pogorelić.
Adaptacija: Filip Šovagović
Glazba: Katarina Ranković
Koncept i vizual: Nina Pogorelić
Koreografija: Ana Pogorelić
Svjetlo: Mario Vnučec
Fotografija: Vanja Šolin
Šminka: Zdenka Mihelj
(icv.hr, POU Slatina)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)