Vijesti iz Slatine, Virovitičko-podravske županije, Slavonije i Baranje, te Lijepe naše; kontakt-dragutinfisli@gmail.com
Obitelj Marijane i Damira Obšivač iz Čađavice jedna je prosječna obitelj kao i tisuće drugih u Hrvatskoj. Opterećeni su kreditom u švicarcima čiju kamatu s mukom vraćaju svaki mjesec, radeći na gospodarstvu s 19 muznih krava zbog kojih su se i zadužili. Nadali su se da će mlijekom uspjeti vratiti dugove i osigurati pristojan život sebi i svojoj djeci.
Ali otkupne cijene mlijeka su sramotno niske i sve bi najradije rasprodali i potražili sigurniju budućnost izvan Hrvatske. No njihovoj djeci Marku (13), Adrijani (11), Gabrijelu (8) i Rafaelu (4) početkom siječnja 2015. pridružilo se i peto dijete, mala Magdalena, miljenica ove obitelji. Ni to ne bi bila posebna vijest u ovo vrijeme krize i neizvjesnosti da sva djeca nisu rođena na carski rez.
Ipak ova hrabra obitelj, posebno majka znajući za rizik ovakvih poroda s radošću su prihvaćali svu djecu. Majka Marijana po ocu Rumunjka uz veliku podršku i ljubav svog supruga riskirala je svoj život po peti put vjerujući kako je sve ipak u Božjim rukama.
Ta velikodušnost bez računice i zadrške im se isplatila. Danas u ovoj obitelji s pouzdanjem u svoje roditelje radosno odrasta 5-ro djece, od kojih je troje učenike osnovne škole. Svjesni su teškoća svog položaja i nesigurnosti egzistencije u kojoj veliki bezdušno i sebično kroje sudbine malih. Ipak s velikom odgovornošću, svakog jutra još za mraka, otac Damir uzima svoj križ: čisti štalu, hrani i muze krave s nadom da će pribaviti kruh nasušni svojoj obitelji.
Nema tu ni svetca ni petka, ni kiše ni sunca, nema predaje, ni kuknjave jer živote djece treba uzdržati i na pravi put postaviti. A majka Marijana drži 3 čoška u domu i koliko još tajni svoje djece u odrastanju. Nosi ih međusobna ljubav i povjerenje, a djeca udišu taj božanski sklad Presvetog Trojstva koje se nastanilo u ovoj obitelji.
Možda vam ovo zvuči patetično, ne marim, izvolite posjetiti ovu obitelj u Čađavici, Vukovarska 167 i uvjerite se sami. Ako i dođete praznih ruku otići ćete punog srca. (Vlatko Jelenčić)
